Najava mog novog intervjua te zašto su takvi intervjui važni upravo sada

Dobar dan.

 Ja sam Jasmina Radulj, mama sam čija djeca su otuđena od mene u procesu visoko konfliktnog razlaza.

U svrhu educiranja hrvatske javnosti o temi otuđenja djece od roditelja otvorila sam edukativnu web stranicu „Život s otuđenom djecom –  Iskustva i saznanja jedne mame“. Unutar te web stranice ja pišem i blog. Kroz blog dijelim svoja životna iskustva otuđenja i kako to izgleda iz prve ruke.

Moja je želja bila od prvog dana web stranice i bloga da o otuđenju djece čujemo i iz usta svjetskih stručnjaka koji se tom temom bave.

Stoga sam ih od nedavno počela intervjuirati. I ti intervjui nisu mogli doći u bolje vrijeme za Hrvatsku. Usred rasprave koju vodi novinarka Jelena Jindra i prof.Gordana Buljan Flander, bivša ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih.

Moj prvi intervju sa prof.Harman i ovaj sada novi, sa dr.Sietske Fran Dijkstra, vrlo jasno govore da otuđenje djece od roditelja postoji te da postoje mnogobrojna istraživanja stručnjaka u svijetu koja to dokazuju.

Obje moje gošće, koje sam intervjuirala,  su, između ostalog, i istraživačice i to na javnim ( public ) sveučilištima. I to SAD-a i Nizozemske.

Ja sam s druge strane samo mama. Mama koja ima višegodišnje iskustvo odbačenosti od svoje otuđene djece. I iskustvo Adult Child-a, odraslog djeteta, koje je bilo otuđeno neko vrijeme od svog vlastitog oca.

Ovim svojim intervjuima, kao i svojim blogom, no još više svojim iskustvom i saznanjem, jasno govorim, svojim imenom i prezimenom, na svojoj web stranici i blogu, o ovom obiteljskom holokaustu zvanom otuđenje djece od roditelja.

I jasno i glasno dižem svoj glas. I za sebe, za svoju djecu. A onda i za sve ostale odbačene roditelje i njihovu otuđenu djecu, bilo gdje i bilo kada u svijetu…

U danima koje slijede više ću se posvetiti domaćim temama, posebice ovoj sada aktualnoj, oko Poliklinike za zaštitu djece i mladeži.

Sada bih željela govoriti više o svojim intervjuima.

Moj prvi intervju i moja prva gošća bila je prof.Jennifer Harman s Državnog sveučilišta u Coloradu, američka i svjetska stručnjakinja za temu obiteljskog nasilja, intimnog partnerskog terorizma i otuđenja djece od roditelja.

Moja slijedeća gošća, koju sam sada intervjuirala, je dr.Sietske Fran Dijkstra.

Za dr.Sietske Fran Dijkstra prvi puta čula sam u Londonu, 2018., na konferenciji o otuđenju djece. Dr.Dijkstra je govorila odmah iza prof.Hrman, i njezine teme obiteljskog nasilja. No dr.Dijkstra je stavila naglasak na „coercive control“ – prisilnu kontrolu u odnosima.

Meni su se te dvije stvari – obiteljsko nasilje i prisilna kontrola – toliko urezale u pamćenje i odmah sam znala da njih dvije, prof. Harman i dr.Dijkstra, želim jednog dana intervjuirati.Tada pojima nisam imala kako niti kada, no znala sam da želim da njih dvije u Hrvatskoj pričaju o tim temama. I zaista, posredstvom „Poliklinike za zaštitu djece i mladih“, obadvije su bile na video konferenciji o otuđenju djece od roditelja,  u Zagrebu 2020. I ja sam jednostavno osjećala da je vrijeme da istupim iz svoje zone komfora te da ih intervjuiram.

Tko je dakle dr.Sietske Fran Dijkstra, koju sada intervjuiram?

Ona uvijek kaže „Zovite me jednostavno Fran“.

Ta vrlo jednostavna i mirna žena prije svega je dr. znanosti psihologije, koja se zadnjih 30desetak godina bavi temom obiteljskog  nasilja, partnerskog nasilja a posebice temom dječjeg seksualnog zlostavljanja. Ima višegodišnje iskustvo profesorice na Sveučilištu Utrecht i Avans u Nizozemskoj. Zadnjih desetak godina bavi se i temom otuđenja djece od roditelja. Ona je i uz to i istraživačica koja ima svoju vlastitu agenciju za istraživanja te radi  s vodećim  nizozemskim vladinim institucijama na nacionalnom i lokalnom nivou, svim mogućim organizacijama te međunarodnim partnerima. I uz to je  danas i mentor/coach otuđenim roditeljima. Njezin CV je iznimno bogat i najbolje je da ga sami pročitate. Ono što me je posebno privuklo kod dr.Dijkstra je činjenica da ona puno radi direktno s partnerima iz područja socijalnog rada – ženskim skloništima, kućama za mladež, te utočištima za  žrtve obiteljskog nasilja. Njezina istraživanja su prvenstveno kvalitativna, i baziraju se na njezinom direktnom iskustvenom radu.

Stoga nije čudno da je vrlo često kontaktiraju da predaje svim mogućim managerima, policy makerima, nastavnicima, studentima i drugima. Pa i nama- odbačenim roditeljima.

Zašto sam odabrala baš dr.Dijkstra i zašto pisati o prisilnoj kontroli?

Prof. Harman otvorila je tu temu otuđenja djece od roditelja kao oblika obiteljskog nasilja. Sada, intervjuirajući dr.Dijkstra, ja idem korak dalje.

Intervjuirajući nju željela sam ovakvo obiteljsko nasilje objasniti još dublje  – kako izgleda ta prisilna kontrola roditelja otuđitelja nad svojim bivšim partnerom angažirajući i zlorabeći svoju vlastitu djecu.

Prisilna kontrola je u ovom slučaju otuđenja djece niz manipulativnih tehnika kojima se koristi roditelj otuđitelj, navodeći i programirajući svoju vlastitu djecu da odbace svog do jučer voljenog roditelja. Dr.Dijkstra otkrila je da ta kontrola nije uvjetovana određenim  spolom, no da postoji različitost reagiranja spolova u toj prisilnoj kontroli. Pričala je o niz segmenata koji čine prisilnu kontrolu te kako to izgleda u stvarnim pričama odbačenih roditelja.  

Želim da zapamtite dva pojma koje je dr.Dijkstra spomenula tijekom intervjua – Remote control i Remote care. Izuzetno su bitna u objašnjenju pojmova otuđenje djece od roditelja. U smislu tko, kako i što otuđeni roditelj može učiniti da poništi djelovanje prisilne kontrole roditelja zlostavljača nad otuđenom djecom.

Prisilna kontrola je okosnica otuđenja djece od roditelja. Ona je način kako roditelj zlostavljač, koji otuđuje djecu od drugog roditelja, želi doći do ili zadržati svog bivšeg partnera u svojoj dominaciji… I to je obilježje tog i takvog obiteljskog nasilja. Ako ne shvatimo što nam se dešava, da je to kontrola jednog čovjeka nad drugim  i pravo pravcato nasilje nad njime, nećemo moći sebe izbaviti van iz tog pakla. Niti ćemo moći zaštiti sebe a onda niti svoju djecu.

Moja namjera je da ovim intervjuom, koji ću pustiti u sljedećem postu, u potpunosti shvatimo koja je to namjera ali isto tako koji je to način zlostavljačkog ponašanja roditelja otuđitelja nad svojim bivšim partnerom.

No ono, što naročito želim ovim intervjuom je, da svi mi odbačeni roditelji od svoje otuđene djece, znamo kako se nositi s time, što napraviti i u kojem smjeru se pomaknuti iz ruku zlostavljača. Želim poručiti da ima načina izvući se iz tih kandži, da možemo iz te pozicije izvući i našu djecu te da ništa, apsolutno ništa nije nemoguće. Ta vjera u tu mogućnost života u meni je toliko jaka da sam ovaj intervju sa dr.Dijkstra nesvjesno pretvorila u razgovor dvije srodnih duša.

Fran sam zahvalna za svu pažnju i ljubav koje je to popodne poklonila svima nama, a posebno nama odbačenim roditeljima. I našoj otuđenoj djeci.

I beskrajno sam joj zahvalna na svom njezinom radu i istraživanju na području otuđenja djece koja neumorno radi, ne bili svijetu objasnila koji je to horor za djecu i jednako tako koji je to horor za nas odbačene roditelje.

Moj duboki naklon i total respekt, Fran.

Najava mog novog intervjua s dr.Sietske Fran Dijkstra, YouTube kanal Život s otuđenom djecom by JR

Moj prvi intervju sa prof.Jennifer Harman, YouTube kanal Život s otuđenom djecom by JR