Skip to content
time-for-a-change-2015164_1280

Ljudsko pravo roditelja na svoje dijete Parental Alienation Is A Human Rights Issue

Da. Stvarno je to – to. Ljudsko pravo. I danas spada u borbu za ljudska prava.

I to iz dva smjera.

DIJETE – borba za dječja prava

Prvo, jer dijete ima pravo na oba dva roditelja. I na ljubav i na skrb. Ima pravo na ljubav i mame i na ljubav i tate. I na njihovu skrb; da oba dvoje brinu za njega.

Fizička krađa djece

Ovo je vrijeme dječjih prava. Parental alienation / otuđenje djece od roditelja oduvijek je postojao. Ponovit ću još jednom – oduvijek. Krađa djece je oduvijek postojala. Od fizičkih krađa, pa čak i institucionalnih… Sjetimo se samo Turske i janjičara. Koja perfidna igra. Uzeti djecu legalno od roditelja, svojih slugu, odvesti ih daleko od kuće i onda ih još školovati da budu vojnici koji će držati u pokornosti tu zemlju svojih roditelja, zemlju svojih korijena.

Koja perfidnost, zloćudnost i malignost. Par excellence.

Psihička krađa djece

Psihička otmica djece unutar obitelji postojala je tamo gdje se je na takav način iskazivala moć, nepoštovanje i odmazda prema drugim članovima obitelji. Bilo da se su se ti članovi obitelji izbacili iz obiteljskog  kruga, bilo da im se nikad i nije dopustio pristup prema određenim članovima obitelji, u ovom slučaju djeci, čak i od njihova rođenja.

Jedan od najtužnijih prizora filma Ane Karenjine ( “Ana Karenjina – sjećanja Vronskog” trailer” ) je, kada se Ana zbog ljubavi prema grofu Vronskom, mora odreći svog sina Sergeja a kojeg njegov otac, Anin muž, u znak odmazde prema njoj, ne želi pustiti od sebe. I dijete ostaje bez majke. Govorimo o nečemu o čemu je Tolstoj pisao prije sto pedeset godina. Pisao je javno. I kao takvo portretirao. U scenama filma jasno se vidi koju to posljedicu ima za dijete. I jasno se vidi kako je Ana na koncu skončala, zbog posljedica izbora koje je napravila.

O pravu djece na oba roditelja detaljno ću i opširno pisati u svom blogu, pogotovo o zagovornicima dječjih prava, koji po mojoj prosudbi, u priči o parental alienation-u u Hrvatskoj, rade popriličnu zbrku kada se te tema tiče.

RODITELJ – borba za pravo čovjeka na obitelj, na svoje dijete i na skrb za to dijete

Svaki roditelj ima pravo na svoje dijete. Ima pravo voditi brigu o njemu i skrbiti za njega.  To mu je u opisu posla i uloge. To mu „je“ uloga.

No, kod parental alienation-a to mu se pravo u praksi ograničuje i de facto uskraćuje. Uskraćuje ga roditelj zlostavljač, kako neposredno tako i posredno, programirajući djetetov mozak da dijete reagira prema svom drugom roditelju tako da ga odbacuje. Na taj način, taj roditelj zlostavljač, prebacuje odgovornost za taj čin na maloljetnu osobu, hineći da on s time nema nikakve veze.

Uskraćuju ga i institucije. I to službeno, ne donoseći, niti provodeći odluke o vraćanju djeteta nazad pod roditeljsku skrb zlostavljanog roditelja; niti proklamativno niti de fact – ne donošenjem odluka, nečinjenjem, pasivnošću i izbjegavanjem provođenja mjera koje su i donijeli.

Za gubitak ovog ljudskog prava nitko se od javnosti ne bori, osim samih roditelja. Zašto? Jer se zlostavljani roditelji bore sa strašnim imidžom u društvu – da su nešto krivi ili zaslužni sami za svoju sudbinu. U zadnjih tri desetljeća uzeli su nas u zaštitu praktičari parental alienation-a – stručnjaci različitih profila koji se profesionalno bave ovom temom i svjesni su težine naše situacije, uzroka i strašnih posljedica koje otuđenje ima na dijete i na nas osobno, kao ljudska bića. Zahvaljujući njima dokazano je znanstveno da pojam parental alienation-a postoji. Sada je dokazano da pojam parental alienationa postoji i medicinski, i to od kada je Svjetska zdravstvena organizacija uvrstila taj pojam pod index u dijagnostičkoj tražilici.

Zlostavljani roditelji i stručnjaci zajednički traže da se parental alienation zaustavi i zbog djece i zbog nas roditelja.

Jer ovdje se radi o neotuđivom pravu jednih na druge – djece na oba dva roditelja i roditelja na svoju djecu.

Pionir sam parental alienation-a u svojoj zemlji. Imam svu svoju ljubav za svoju djecu. I čvrstu vjeru da će mi ona biti vraćena. Službeno. Kroz ovo svoje životno iskustvo dobila sam nevjerojatno duboku ljubav prema sebi…da poštujem sebe i volim sebe kao dostojno biće, samim time što jesam i postojim.. Pa ako postojim kao mama onda to i želim biti…

Od svoje zemlje tražim da mi vrati djecu…Od svoje zemlje tražim da vrati djecu svima nama…

Denial-of-access-by-a-parent-deprivation-of-rights-under-european-convention-on-human-rights

Prijava na newsletter

Ukoliko želite primati informacije o najnovijim objavama molim prijavite se ispod.

Uspješno ste se prijavili.

Nešto nije uredu. Pokušajte ponovo.

Send this to a friend