Sudski procesi S obzirom da je otuđenje djece od roditelja obiteljsko nasilje kao i zlostavljanje djece, time se otvara mogućnost i potreba za više sudskih procesa, na različitim sudovima.

Kada raspravljam s odvjetnicima o otuđenju djece od roditelja jedna stvar stalno izbija van na površinu.

Odvjetnici jednostavno nisu svjesni da je otuđenje djece od roditelja ne samo zlostavljanje djeteta nego je to čin cjelokupnog obiteljskog nasilja.

Jednog roditelja protiv drugog kroz tešku manipulaciju/indoktrinaciju te zajedničke djece.

Samim time otuđenje djece kao zlostavljanje djece i zlostavljanje tog drugog roditelja, od kojeg se djeca otuđuju, otvara mogućnost i potrebu za više sudskih procesa.

OBITELJSKI SUD

Jedan od njih je onaj koji se za sada jedini i koristi a to je proces o dodjeli roditeljske skrbi pred obiteljskim sudom. Taj proces je samim tim okvirom preuzak za dokazati što se tu u stvari dešava s djetetom. Samo određivanje roditeljske skrbi ne bi trebalo biti težak proces. No kada se stvari otežaju otuđenjem ili nekim drugim okolnostima stvari postaju paklene. Taj proces onda treba postati proces u kojem se dijete treba zaštiti kratkoročno, u najgorem slučaju odvajanjem djeteta od roditelja otuđitelja na roditeljsku skrb drugog roditelja. Pa onda još i postići da se drugi roditelj, od kojeg je dijete otuđeno, stabilizira i podrži. A onda još i da se dijete zaštiti dugoročno – cjeloživotno uz pomoć reunifikacijske terapije s roditeljem od kojeg je otuđeno te terapije za roditelja otuđitelja. I dovođenje tog roditelja otuđitelja nazad u obitelj.

Tek tada se čitava obitelj dovodi u balans. I obiteljski sud je za sve to odgovoran.

DRUGI SUDOVI

ČIN ZLOSTAVLJANJA DJETETA

Proces dokazivanja zlostavljanja djeteta nešto je što spada ili bi trebao spadati u krivični zakon i kao takvo dokazati na sudu kao zločin. Jer otuđenje djece od roditelja je točno to – zlostavljanje djeteta pa time onda i zločin prema djetetu. I s obzirom na to da se radi o djetetu, otuđenje djece od roditelja trebali bi prijavljivati kao zločin ne samo roditelji nego i sve službene osobe koje dođu u saznanje ili sumnju o čemu se u toj obitelji u stvari radi. To bi trebali uraditi po svojoj službenoj dužnosti. I to bi trebali učiniti proaktivno.

INTIMNI TERORIZAM BIVŠEG PARTNERA

Osim ova dva postoje još i čin zlostavljanja samog roditelja otuđene djece.

Tko su zlostavljači?

DJECA

Zlostavljači tog roditelja jednako su kako roditelj otuđitelj tako i sama zajednička djeca. Jer ona svojim ponašanjem ( dirigiranim od strane roditelja otuđitelja ) vrše zlostavljane svojeg do jučer voljenog roditelja. No naravno, ona to rade po indoktrinaciji roditelja otuđitelja i u stvari su od njega trenirani kao pravi mali psihički teroristi. Ako ih se ne odvoji fizički od roditelja otuđitelja, pomogne terapijom da taj zlostavljači program u sebi deprogramiraju, velika je vjerojatnost da će se ta djeca, sada kao odrasli ljudi tako dalje nastaviti ponašati prema svojem roditelju cijeli svoj život dalje. Ili neće ni viđati tog svog drugog roditelja cijeli svoj život. I sve to samovoljno.

Hoće li roditelj otuđitelj tužiti svoju odraslu djecu zbog toga što ga onda ne žele viđati? Još  nisam čula za taj slučaj. No postoji jedan način kako doći do njih sudski.Ali neću ovaj put o tome pričati…

RODITELJ – BIVŠI PARTNER

No ono što mora postati normalna praksa u svijetu kao i kod nas je da roditelj čija se djeca otuđuju od njega tuži roditelja otuđitelja zbog tog njegovog zlostavljanja. Otuđenje djece od roditelja čin je prisilne kontrole tog roditelja otuđitelja nad drugim roditeljem. Jer držeći u šaci to psihički oteto dijete drži u šaci i tog drugog roditelja. I određuje mu život i sudbinu. To je čin zlostavljanje svog intimnog partnera– intimni terorizam. Pa bi onda i financijska odšteta za takvo zlostavljanje trebala biti visoka. I kada se takve odštete konačno počnu primjenjivati tada će postotak otuđenja djece drastično pasti. Jer roditelj otuđitelj nije glup. Samo radi ono što mu se dozvoljava raditi.

FINANCIJSKO ZLOSTAVLJANJE

Osim ovih tri načina zlostavljanja a samim time i mogućih procesa postoji još i financijsko zlostavljanje od strane roditelja otuđitelja i to roditelja od kojeg se djeca otuđuju. Ovo financijsko zlostavljanje vrlo je čest slučaj.

Zašto?

Zato što priču o otuđenju djece vrlo često i u vrlo visokom postotku prati poremećaj ličnosti roditelja otuđitelja. A taj poremećaj ličnosti u realnom životu zna nositi u sebi i ovisnost o novcu koja je prava patologija. Pa se ovakvi slučajevi vrlo često onda rješavaju dugotrajnim sudskim postupcima u bračnim stečevinama. Iscrpljujućim.

FIZIČKI NAPAD

Tu još treba dodati da nažalost u ovakvim slučajevima otuđenja zna biti i fizičkog nasilja prema roditelju čija se djeca otuđuju. I samoobrane.  Ili isprovocirane reakcije. Pa i takvi procesi završe na sudu.

PREKRŠAJ

Blaži tip reakcije je prekršajnog tipa, kada ili jedan ili drugi roditelj fizički izreagiraju na eksplozivnu obiteljsku situaciju.

Ovdje je sada vrlo bitno napomenuti jednu stvar .

A to da je prekršajnim činom roditelja od kojeg se dijete otuđuje, kao reakcijom na zlostavljanje roditelja otuđitelja, ne izjednačava se krivica za otuđenje djece jednako na roditelja otuđitelja i na onog od kojeg se to dijete otuđuje.

Jedno je kontinuirano zlostavljanje roditelja otuđitelja ( psihičko i/ili fizičko ) a drugo je trenutna reakcija tog roditelja od kojeg se djece otuđuju. Ovo je tipična greška neznanja neupućenog odvjetnika a još više i suca. I  vrlo česti slučaj na sudu.

Tešku, zlostavljačku i eksplozivnu obiteljsku situaciju ponekad je teško kontrolirati jer ona traje svaki dan, svaki sat, svakoga trenutka. 24/7. Nema predaha.

Uzimajući sve ovo u obzir, smatram da bi se ubuduće obiteljski slučajevi zlostavljanja zvanog otuđenje djece od roditelja morali baviti posebni sudovi obiteljsko krivičnog smjera. Jedan sudac za sve procese. Jer u protivnom, za svaki ovaj zaseban proces, ako ga vode zasebni/ različiti suci a onda i pogotovo ako ga vode različiti odvjetnici pravi je pakao. Iz nekoliko razloga.

Prvo zato što (svi) odvjetnici ( različitih specijalizacija ) nisu educirani za otuđenje pa ga kao takvog ne prepoznaju niti znaju s njime raditi. Suci nisu educirani za otuđenje, pogotovo van obiteljskih sudova, pa ga ne prepoznaju niti znaju s njime raditi. Što u realnosti znači da za svaki poseban svoj sudski slučaj klijent tj. roditelj od kojeg se djeca otuđuju, mora ponovno biti edukator svakome od njih – i svojim različitim odvjetnicima i svojim različitim sucima. Što je nevjerojatno iscrpljujuće za tog roditelja koji ionako, zato što je u traumi zbog otuđenja, najmanje što ima je teška depresija i PTSP. Voditi sve ove procese u takvom stanju dostojno je jedino jednog mučenika sveca.

Da ne spomenem da kao roditelj otuđene djece prolazite kroz popratne državne službe koje također ne znaju niti su educirane o otuđenju djece.

A što se tiče roditelja od kojeg se djeca otuđuju, ako on sam ne shvaća što mu se u obitelji dešava, nije mentalno stabilan ( kao posljedica svoje situacije ) i nije tako mentalno jak da može voditi te različite proces odjednom ili jedan iza drugoga, onda mu je  sve skupa to jako teško. Mission impossible.  Pogotovo jer on, zbog nastale situacije otuđenja svoje djece pati od depresije, anksioznosti, PTSP, suicidalnih misli, a da ne govorimo o mogućnosti pada u alkohol i drogu. Govorimo o totalnom uništenju jedne osobe – psihički, fizički, mentalno.

Kad se sve skupa zbroji, sudski procesi oko otuđenja djece su pravi pravcati pakao. Čiji papci poput hobotnice sežu u sve pore nečijeg života i uništavaju svaku ljudsku stanicu. To je prava rak rana za obitelj a onda i za društvo u cjelini.

Više se ne možemo praviti da otuđenje ne postoji. A još manje da će se za njega pobrinuti neki drugi odvjetnik ili sudac.

Odvjetnici, otuđenje djece nalazi se u vašim odvjetničkim kancelarijama.

Suci, otuđenje djece nalazi se u vašim sudnicama.

Iskorijeniti ga može jedino edukacija i stručno znanje. A onda i rigorozno postupanje po tome.

I za kraj jedno pitanje:

Da li otuđena djeca, kada odrastu, tuže svog roditelja otuđitelja ? Za izgubljeno djetinjstvo, dječju naivnost, vrijeme sa svojim drugim roditeljem kojeg se otuđilo?

Jako dobro pitanje. Voljela bih i ja znati taj odgovor.

Mislim da u vremenu koji dolazi svi skupa vidjet ćemo jednu novu generaciju odraslih ljudi koji su bili u svoe djetinjstvu ili još uvijek jesu otuđeni od svojih roditelja. I koji će sigurno tražiti odgovore na svoja pitanja. I pobrinut će se da ih dobiju.  

Photo: justice-2755765_1920 (1).jpg