Nema odmazde Roditelj zlostavljač psihički je invalid. Kada to shvatimo onda u ovoj priči nema mjesta mržnji niti odmazdi.

Iako na ovim stranicama pokušavam objasniti što je to otuđenje djeteta tijekom visoko konfliktnog razvoda kako bi svi, od javnosti do zadnjeg stručnjaka shvatili što je to, kako je to i kako iz toga van, želim ovim člankom objasniti nešto što je od još vitalnijeg značaja.
A to je da ova web stranica uključuje tri strane; dva roditelja i dijete. I da nitko, ponovit ću, nitko, ne smije oduzimati djetetu niti jednog od roditelja permanentno.
Ja osobno tražim da se otuđenje djece shvati kao zločin prema tom djetetu i kao zločin prema zlostavljanom roditelju. I jedan i drugi su žrtve roditelja zlostavljača. Toliko je teška i štetna ova situacije. No ova priča mora ići dalje od pokazivanja prsta na zločinca. Jer ta osoba je zauvijek dio djetetova života.

Tu sad počinje najteži dio za objasniti.

Dijete ima samo jednu mamu i samo jednog tatu. I kako god zao taj tata ili mama je, niti jedan surogat, maćeha, očuh ili neka dobra osoba u ulozi skrbnika, nikad, apsolutno nikad, ne može zamijeniti niti mamu niti tatu. To dvoje je nezamjenjivo. Ako taj jedan roditelj ima poremećaj ličnosti zbog kojeg reagira u duhu otuđenja djece tijekom visoko konfliktnog razvoda ili razlaza, toj osobi se mora pružiti sve što je u domeni psihološke pomoći da iz te svoje uloge izađe. Na jednak način se treba pružiti psihološka i sva druga podrška roditelju koji je zlostavljan. On je zdravi roditelj koji će podizati dijete. Njegova trenutna psihološka trauma je situaciona. Jer mu je dijete trenutno oteto. Vraćanjem djeteta zlostavljanom roditelju taj zlostavljani roditelj izlazi van iz svoje trenutne psihološke situacije. A da o djetetu ne govorimo. Sada, kada ovo pišem, prvenstveno je naglasak na odrasle, posebno roditelja zlostavljača.
Procjena svake situacije je individualna. No ono što je bitno je da treba odmaknuti roditelja zlostavljača od djeteta kao i od zlostavljanog roditelja. Svakako. Pomoći i djetetu i roditelju da zacijele i da se ponovno spoje. No ono što je jednako bitno da roditelj zlostavljač isto tako, odvojen, mora prolaziti kroz psihološku pomoć. Iako to ne želi. Nasilno mu pomoć, ne. Dobrovoljno, on to ne želi. Ono što je jasno iz prakse da niti sudovi niti itko drugi misli da tu ima pomoći. U ovom trenu nemam odgovor na ovu situaciju. No ono što želim ovim tekstom reći je, bez obzira na to što je taj roditelj zlostavljač, mora ga se promatrati ne samo zaključno iz konteksta zločina, nego i iz konteksta invaliditeta. Taj roditelj zlostavljač je invalid. Psihički invalid. Doslovce. Štetan do zla boga. No invalid. Kada jednom inkorporiramo tu riječ u mozak onda nema mjesta za odmazdu. Niti za mržnju. Onda nastupa emocionalna tišina i jedino što gledamo je – rješenje situacije. Jer što?

Kada se zlostavljani roditelj vrati nazad na noge, kada se spoji, poveže natrag sa svojim djetetom i dijete zacijeli, tada se nazad u obitelj mora vratiti i roditelj zlostavljač. On tada ima jasnu poruku suda da je bio zlostavljač. I time se djeci daje jasna poruka što se je tu desilo. Ne samo s aspekta da se taj roditelj nije smio tako ponašati, pa onda niti oni ne smiju imati takav uzorak ponašanja. Ono što je jednako bitno je da se s te djece skine obilježje zlostavljača svog dragog, drugog roditelja. Jer ona znaju kako su se prema njemu ponašala. I zlostavljani roditelj mora proći psihološki kroz taj dio priče a to je da nema duga – djeca nisu ništa dužna svom zlostavljanom roditelju. Nema naplate. Niti će ta djeca sad morati voljeti više ovog svog zlostavljanog roditelja kako bi si on sada naplatio svu tugu, jad i zlostavljanja što je prošao. Nema naplate. Nikad. Jer bi u protivnom taj roditelj počeo činiti i sam čin novog zlostavljanja.

Roditelj zlostavljač treba dobiti pravu sudsku mjeru ali ne odmazde, nego terapije. Jer u fokusu je ovdje obitelj kao jedinka društva. Koja mora profunkcionirati zdravo. Kako bi nosila teret cjeline. Društva.
U protivnom od djeteta stvaramo invalida oduzimajući mu sada drugog roditelja. A takvog ga je baš roditelj zlostavljač htio stvoriti.