The dangerous case of Donald Trump

U danima kada Amerika gori, više nego ikad prije, promišljam o svojoj obiteljskoj situaciji. I koliko to, što se inače dešava nama, zlostavljanim i otuđenim roditeljima, u našim obiteljskim situacijama, sada javno gledamo svi skupa na televiziji. Da. Iako u prvi mah nemate pojima o čemu ja to govorim, zar ne?

Pokušati ću objasniti. A vi ćete vrlo jasno vidjeti. Crystal clear, Amerikanci bi rekli.

Ono što se dešava u Americi jasno je vidljiv poremećaj ličnosti. Jednog čovjeka. Koji je bio prvi čovjek te zemlje. Njegovo četverogodišnje vladanje jasno je pokazalo tko je i što je. I od čega boluje. Stvari ću nazvati vrlo jasno i vrlo direktno. Jer znam. Susrela sam se s time u svojoj obiteljskoj situaciji.

Svoju web stranicu i svoj blog zamislila sam kao kolaž stručnih informacija, osobnih iskustava i saznanja. I stvari sam objašnjavala do sada kroz prizmu obitelji. No sada, to što se dešava u osnovnoj ćeliji društva – obitelji pogođenoj otuđenjem djece od roditelja tijekom visoko konfliktnog razvoda – sada nažalost objašnjavam na višem nivou, na nacionalnom nivou. Jer poremećaji ličnosti i tamo ostavljaju traga. Jasno, na puno širem krugu ljudi.

Za razumijevanje otuđenja djece od roditelja najbolje je prvo krenuti ( ako već niste ) od moje definicije – Što je otuđenje?. I mislim da je svima jasna. Barem kao što je to posljedica otuđenja djece. No ono od kuda cijela priča kreće i oko čega se cijelo vrijeme sve vrti je – poremećaj ličnosti roditelja zlostavljača. On je glavni problem; od kuda sve kreće i gdje se sve vraća. Zbog poremećaja ličnosti roditelja zlostavljača stradaju i djeca i zlostavljani roditelj. No ono što je simptomatično je to da roditelj zlostavljač ne želi uprljati ruke svojim zločinom jer sebe smatra predobrim za taj prljavi posao. Stoga priziva k sebi pomagače – sebi slične ili pak naivne flying monkeyje. Sebi slične jer im je aktivirao isti kompleks i istu bolest. A flying monkeyje jer im je prvo detektirao pa onda i aktivirao neku nesvjesnu ranu koju imaju duboko u sebi a koja je ovom situacijom izašla van. No u isto vrijeme nije postala monkeyjima vidljiva da bi ju mogli sanitari ili iscijeliti. Postala je kao takva reaktivna. Osoba je podražena nekom situacijom, stavom, mišljenjem i iz nje reagira. Bolno. Nekontrolirano. U službi poremećaja ličnosti. Ovdje ću u ovom tekstu izostaviti djecu iz priče pomagača.

Donald Trump izvrsni je ogledni primjer kako izgleda poremećaj ličnosti u punom sjaju. I da, aktivirao je sebi slične. I da, aktivirao je svoje flying monkeyje. I da, pozvao ih je i poslao da budu divlji na Capitolu. I da, za to je odgovoran. I da, za to treba odgovarati. Jednako kao i svaki onaj koji ga je poslušao da tako učini i da izazove kaos. Jer svaki od nas ima slobodu izbora. I posljedično je za nju odgovoran. Svojim riječima i djelima. I pred zakonom i pred Bogom.

Prije dvije godine slušala sam seminar  Understanding Narcissism na platformi Sounds True. Jedan od predavača bila je i autorica knjige Dangerous-Case-Donald-Trump-Psychiatrists. Bandy.X.Lee nam je objašnjavala na slučaju Donalda Trumpa kako izgleda kada se i struka prepadne moći čovjeka koji misli da je bitniji od cijelog svijeta. I što to znači kada se zbog stručne i ljudske odgovornosti te takve hrabrosti i dosljednosti moraš bojati za svoj život i život svojih najmilijih. Što Donalda i njegovih odvjetnika a što fizički njegovih pomagača. Priča o Trumpu, za vrijeme ovog seminara, čak je bila i sporedna. Jer opasnost narcističkih poremećaja ličnosti vrebaju ne samo u politici nego na puno osobnijem nivou – u obiteljskim, poslovnim, uredskim, sportski i inim mjestima i nitko nije niti imun niti zaštićen od njih. A posljedice su pogubne, pa i po život.

Kako izgleda strava odaziva na Trumpovo huškanje gledali smo 6.siječnja. Ja to nisam morala tada i tamo gledati. Gledala sam to u vlastitoj obitelji godinama prije. Jednako tako divljački. Gledala sam glavnog huškača i gledala sam svoju djecu kako se pretvaraju u zombije. Zato i tako dobro razumijem sve ovo oko Bijele kuće. I ne mogu gledati niti slušati, u zadnje vrijeme, svaki detalj ove američke priče. Jer me strašno boli ono što vidim i prepoznajem da se dešava. I znam kako mogu biti strašne te posljedice. Razmjera holokausta. Da, upravo tako.

No ovdje želim skrenuti pozornost na jednu stvar. A to je pitanje odgovornosti. Svatko od nas odraslih odgovoran je za svoje postupke. Svako od nas nosi svoju glavu na ramenu sa jednim jedinim zadatkom. Da misli i da potom iz toga djeluje. Ovaj Youtube uradak Rakun koji se je odazvao pozivu Trumpa da ruši Bijelu kuću bio mi je interesantan kao činjenica što pomagači poremećaja ličnosti mogu izgovarati kao razlog, bez imalo autonomne svijesti, zašto su se odazvali pozivu na rušenje demokracije. Trump me je pozvao u Bijelu kuću, Rakun kaže. Da, i Rakun je tamo došao i ostavio obavijest političarima o pozivu na njihovo zlostavljanje i smrt. Mrtav hladan. Jer mu je Donald na Twitteru rekao da bude divlji. Time je Rakun sebi oduzeo Bogom dano pravo da upravlja sam sa sobom. I to mu je alibi. Nisam ja kriv, on je. A stoji na vlastitim nogama. Mentalno ludilo do bola. No isto tako, iste ove rečenice, slušali smo tijekom Nürnberškog procesa odricanja ikakve odgovornosti gomile njih za holokaust… jer ga je sam Führer naredio. Oni su samo radili svoj posao – dobro. Još jedan poremećaj ličnosti na djelu. I jako, jako puno onih koji su se odazvali.

Donald Trump nije preuzeo odgovornost za svoje huškanje niti za posljedičnu kaotičnu situaciju. S teškim, po život, posljedicama. Dapače, pet života. Drugi dan pravio se je lud jasno pozivajući demonstrante na odgovornost za nedjelo. Njega nije bilo nigdje na vidiku. Ovo je tipični narcistički poremećaj ličnosti. Na djelu.

Praviti se lud, ne priznati svoju odgovornost jer nema tragova krvi na njegovim rukama. To je simptom poremećaja ličnosti. Ovo se mora gledati iz kuta nenormalnosti. Jer ovaj poremećaj tu kao takav i spada . Zato je i na popisu bolesti. To je bolest. Takva osoba nije mentalno zdrava. To je srž stvari. I glavna bit koja se mora razumijeti. Sve drugo je posljedično. I poizlazi iz toga. Uzrok i posljedica. Prati trag uzroka i nastati će posljedica. Ne može biti jednostavnije. Za bilo koju priču – obiteljsku ili nacionalnu.

U čitavoj ovoj priči tko su pomagači koji imaju vlastiti poremećaj ličnosti a tko flying mankeys? Vlastiti poremećaji ličnosti slijede glavnog poremećaja ličnosti kao pčele svoju maticu.I priznaju mu viši rang, kao najboljem od njih. To su sljedbenici. Flying monkeys ne moraju imati poremećaj ličnosti ali imaju neku unutarnju ranu na duši koju glavni poremećaj ličnosti zna detektirati i onda aktivira da mu radi u njegovu korist. Pa tako unovači i flying monekeyje. Sve u službi uništavanja cilja. Tko god to je. Do posljednjeg daha. Jedino je bitna destrukcija. Ništa drugo.

Mi, zlostavljni roditelji, u priči o otuđenju djece, znamo kako to izgleda.Mi smo target parents. Sami smo u tome. Nasuprot gomile pomagača. I institucija.

No ono što me ipak raduje u ovoj cijeloj priči o Trumpu, činjenica je da javnost poziva na odgovornost za činjenje nedjela. Svih. I smatraju da pomagači/sljedbenici kao i flying monkeyje moraju odgovarati. Svi. I da oni koji su isto tako bili unutar institucija i ciljano navodili demonstrante, isto tako moraju odgovarati.

To je ono za što se i ja zalažem u priči o otuđenju djece. Želim da odgovorne osobe u institucijama isto odgovaraju – za nebrigu, nemar, nestručnost i neprofesionalnost. I udruživanje s roditeljem zlostavljačem. Nečinjenjem. Sve to rade u svoje vlastito ime. A ne u ime Republike Hrvatske. Jer nje, de facto, nije niti bilo iza zatvorenih vrata moga slučaja. Kao niti u slučajevima milijuna druge, u svijetu, na ovaj način, ostavljene djece.

Svatko ima svoje ime. I njime se služi… kako za dobro tako i za zlo. Jednako je odgovoran. Bez obzira na namjeru…

Image by Pexels from Pixabay