Podržite našu djecu najnježnije i najmekše…

Kad molim milost za svoju djecu, od stručnjaka kojima su ona dodijeljena, molim je svim srcem i svom svojom dušom… Jer su moja djeca ostavljena sama, u ovoj situaciji, koja bi i najjačeg od nas, odraslog, već odavno slomila. 

Otuđenjem svoje djece roditelj zlostavljač usađuje toj djeci osjećaj da su oni eto dovoljno pametni da sami odlučuju o sebi (Independent thinker phenomenon). I kao takvi onda su i odgovorni za sebe. Pa samim time roditelj zlostavljač ima manje posla i može se posvetiti svojoj vlastitoj samo-promociji. Takva navođena prevara djeteta čisto je emotivno zlostavljanje. Gdje roditelj zlostavljač ima krvave ruke. Od zločina.
Takvo dijete godinama samostalno eto donosi odluke za sebe pred CZSS, sudom i drugim situacijama. I još bogec misli da čini dobro sebi. Svaki stručnjak koji  pita dijete bilo što u visoko konfliktnom razvodu čini čin izdaje tog djeteta. Dijete nema što tražiti u situaciji razvoda. Zašto?

Dijete koje je otuđeno, dijete je koje odgaja neodgovorni roditelj. To dijete je prepušteno samo sebi, bez roditeljskog vjetra u leđa, kao oslonca. To dijete nema tko odgajati jer poremećaj ličnosti je zaokupljen sam sa sobom. I svojim pričama grandioznosti. U kojima nema mjesta za neki drugi glavni lik.

Ako je to dijete još  zbog abnormalnosti svoje obiteljske situacije u svojoj vlastitoj samo izolaciji, jer mu je tako lakše, onda nema uzora u okolini na koje bi se moglo ugledati. 

Takvo dijete hoda svijetom kao gola emotivna rana…i reagira na sve i svakog. I pošto mu je jedini uzor roditelj zlostavljač i jedina osoba u njegovom životu, radi sve što mu taj roditelj zlostavljač manipulativno imputira. I izreagirat će na sve i svakoga koji nije po volji roditelja zlostavljača. Vodit će, kao pravi mali flying monkey, za njega ratove. A da se roditelj zlostavljač nigdje ne vidi na bojnom polju. Jer, eto, dijete je samo odlučilo.

Otuđeno dijete ne treba preodgajati, korigirati ili što god. Umjesto toga njega treba najnježnije i najmekše psihički podržati. Dati mu do znanja da je voljeno bez obzira na to što radi i što kaže. Dati mu do znanja da ga se shvaća. Da se razumije njegova bol. I da ga se poštuje. Njegova prikrivena bol je ogromna. I jedino mu se može pomoći da tu bol iscijeli – pokazivanjem poštovanja i priznanjem. To ne znači da će se tom djetetu tolerirati prelazak preko tuđih granica. Ne. Nikako. No pristup je ovdje izuzetno bitan. Nježnost i mekoća stručnjaka presudni su u pristupu takvom djetetu. U izričaju i ophođenju. Da bi se onda takvo dijete moglo otvoriti i prihvatiti pomoć. Nikako kažnjavati… Jer otuđena djeca stalno hodaju po prstima…zbog roditelja zlostavljača i njegovog poremećaja ličnosti. I nikad se ne zna kada će taj poremećaj eksplodirati. Zato takvo dijete non stop hoda kao po jajima…stalno se okrećući i gledajući što bi roditelj zlostavljač dopustio ili ne. Takva djeca stalno zadovoljavaju potrebe tog roditelja, nikad svoje. Stoga su nježnost i mekoća presudni u ophođenju s takvim djetetom…koje je u konstantnom strahu da li dovoljno dobro zadovoljava potrebe svog roditelja zlostavljača ili ne.

Podržite otuđeno dijete na takav način. Imajte milosti spram tog djeteta kao prema bilo kojem drugom bogalju. Jer otuđena djeca defacto to i jesu. Psihički bogalji. Ona trebaju vašu zaštitu…i odmor od svega…

Jer ga nigdje drugdje nemaju…

Photo by Pexels / Juan-Pablo-Serrano-Arenas-1250452.jpg