Kad im zaželim laku noć

Kada im zaželim laku noć osjećam da sam tamo, s njima…. Svaki u svojoj sobi, onako kao nekad…pred spavanje…i posljednji  poljubac za laku noć. Taj gotovo nevjerojatan osjećaj lakoće življenja, tamo i tada… kada niti slutila nisam da bi stvari mogle drugačije ispasti…puno drugačije jednoga dana…

Šaljem taj poljubac za laku noć i sada, bez obzira na sve…nakon godina ćutanja i njihove tišine u eteru…No bez obzira na svu njihovu nijemost – ja ne odustajem…

Taj potpis, „Laku noć ti želim. Voli te mama“, na kraju svakog mog SMSa, daje mi snagu da ću to ponovno i biti – mama…I kada vidim, to tako napisano, imam taj neki ludi osjećaj da im ipak nisam izbrisana. Da u njima još uvijek postoji jedan mali dio mene… sakriven kao neki  tajni  vrt, duboko u njima. Uporno i stalno šaljem taj S.O.S,  luđački vjerujući da me netko ipak čuje tamo. Jer vjerujem u Nebo… i to da će ono kad tad odgovoriti…ljubavlju i pažnjom dostojnom jedne ljudskosti …

Pitaju me za tebe … a ja ćutim na kojem boku spavaš … pomislim… budiš se … i oblačiš…