Folder koji se zove MAMA
Na dan 25.travnja – Dan globalne kampanje osvješćivanja javnosti o temi otuđenja djece od roditelja – došla mi je poruka sa slikom žene koja drži papir s natpisom #ERASED MOM.
I dok većina javnosti ne zna što taj natpis znači, ja ga osjećam sa svakom ćelijom svoga bića.
O čemu je tu riječ?
Radi se o tome da otuđeno dijete, po psihološkom pritisku roditelja otuđitelja mora izbaciti iz svoga života van drugog svog roditelja, a da bi dijete preživjelo taj pritisak, mora ga izbrisati iz svog sjećanja i osjećanja. Jednostavno napravi jedan učinkoviti DELETE. I taj folder s imenom MAMA ( ili tata ) nestane s djetetovog emotivnog ekrana. Naprosto ga nema više. Nema ničega više. Nema sjećanja kako je to nekad dobro bilo u prisustvu tog svog roditelja, kako su se voljeli, kako su se smijali. Jednostavno preko noći postanete izbrisani mama ili izbrisani tata.
Djetinjstvo djeteta postane samo neka nejasna tama ili magla u njegovoj glavi, za koju on zna da postoji ali ne zna što se skriva iza nje. Tako je to s izbrisanim emotivnim folderom koji se još uvijek skriva u djetetu. Taj neki podmukao osjećaj da tu ima nečega ali što je to – ne da se definirati. Osjećaj praznine, rupe, neke neispunjenosti koja mnoga djeca pokušaju ispuniti pregrštom hobija ili dobrih ocjena, samo da taj emotivni bezdan ne osjećaju.
U moru godina koja prate otuđenje moje djece od mene postajem sve više svjesna kako me nema u njihovim sjećanjima. I kako opstaje samo polovica priče: „ Kada smo ono tata i ja…“. Mene kao da nikada niti nije bilo tu.
Ta strava, da mi se djeca ne sjećaju barem svog lijepog djetinjstva, preplavljuje me iz godine u godinu. Ako ne postojim barem u njihovim sjećanjima – na njihovo rano djetinjstvo, gdje me onda uopće ima?
Moj sadašnji fotoalbum godinama već je prazan. Nema njihovih slika jer nema niti naših zajedničkih dogodovština. A niti moja djeca sa mnom ne dijele išta iz svog sadašnjeg, zasebnog života.
Ima li nade da se ja ipak vratim u tu njihovu priču iz djetinjstva? Pa da iz te njihove emocije ponovno bukne žar našeg odnosa?
Na Dan otuđenja djece od roditelja, kada se javno priča o ovoj temi, ja želim poručiti da tom paklu ipak ima lijeka.
Jer ipak postoji nešto što vraća život takvoj otuđenoj djeci i takvom roditelju.
Pitam se kako onda na toj reunifikacijskoj terapiji vraćaju sjećanje djeteta na prošle lijepe dane. I time pušu u žar zaboravljenih osjećaja.
Jer ta šikara, koja je obrasla oko izbrisanog folder koji se za moju djecu zove MAMA, toliko se je razbujala da rijetko koje škare, vile ili pila mogu prokrčiti bilo kakav put do njega. Toliko je ta ukorijenjenost uzela maha. Put do tog foldera namjerno je presječen, razoren – štetnim ponašanjem roditelja otuđitelja.
No postoje tri alata koje zajedno i sinkronizirano mogu dovesti do uspjeha.
Jedan se zove majčina ljubav.
Drugi se zove znanje, iskustvo i upornost licenciranog terapeuta.
A treće se zove odlučna sudska odluka da drži roditelja otuđitelja u svojoj šaci podalje od djeteta – dok traje ta terapija.
Teta ili striček terapeut onda upornim radom krči put sjećanjima na mamu. On je taj koji DEPROGRAMIRA dijete. Indoktrinirani program koji mu je psihičkom manipulacijom ugradio roditelj otuđitelj sada mora biti deinstaliran. Makne se s puta do foldera MAMA.
TO JE CILJ OVE TERAPIJE.
Deprogramiranjem dijete ponovno dolazi do svojih sjećanja i svog odnosa s roditeljem od kojeg se je otuđilo. Do onoga čega je uvijek bilo.
Mama shvaća koliki je problem ta šikara, zna kako ona grebe te koliko treba upornosti da ju se ukroti.
To je trnovit put. I teško ga je gledati očima roditelja…
Sjećam se svoje djece prije šikare, kakva su bila. Emotivno topla i naivna. A sada su emotivno zapuštena.
Na današnji dan ja i dalje gajim nadu i imam duboku vjeru da će moja djeca naći put nazad do tog foldera zvanog MAMA. Ja učim sve što nađem da se i sama probijem kroz tu šikaru. A od svakog stručnjaka kojeg srećem tražim da se educira kako bi našoj priči pomogao – stručno. Stručnost, a ne površnost, improvizacija ili nagađanje, jedini je put. I nikako drugačije.
Shodno tome prilažem dokument najjače svjetske organizacije za proučavanje teme otuđenja djece od roditelja – Parental Alienation Study Group – dokument kojim ta organizacija razotkriva sve dezinformacije protivnika pojma otuđenja djece ( link ). Tim dokumentom dokazuje se što otuđenje djece je a što ono nije.
Edukacija javnosti najbolji je put pomoći svakom otuđenom djetetu i njegovom roditelju.
Stoga neka se na današnji dan globalne kampanje za informiranje o ovoj temi znanje probije kroz šikaru svakog otuđenog djeteta do svakog izbrisanog foldera zvanog MAMA ili TATA. Da više nitko ne mora držati natpis #erased mum# ili #erased dad. Kako bi djeca onda slobodno mogla share-ati file zvan LJUBAV/ LOVE. Apsolutno prema svakome.
Ukoliko želite primati informacije o najnovijim objavama molim prijavite se ispod.
Uspješno ste se prijavili.
Nešto nije uredu. Pokušajte ponovo.