Dan očeva

Dok sam ja bila mala nismo imali dan očeva. Niti dan mama. Samo 8.mart. I puno karanfila. A onda su s novim dobom došli ovi novi dani. Moja djeca su nekako s mlađim školskim danima počela u te dane dolaziti kući s nekim poklonima iz škole za mene i za svoga tatu.

U te dane slavili su posebnu povezanost s nama – kao mamom i – kao s tatom.

S obzirom na to da ja, kao dijete, nikad nisam slavila dan očeva meni je osobno nekako taj dan još uvijek stran. I više ga na taj dan osjećam kao neki univerzalni dan, a ne dan moga tate ili dan tate moje djece.

No bez obzira na moju priču, a posebno na priču o otuđenosti moje djece, mislim da na ovaj dan trebamo svi zastati i svim očevima trebamo reći jedno veliko HVALA.

Za sav život koju su dali svojoj djeci . I svu ljubav ovog svijeta.

Beskonačnu. Bezuvjetnu. Bezvremensku.