Breakthrough

Današnji dan mijenja sve. Još jučer ovom zemljom vladali su vladajući. Sutra, kada se probude, za njih više ništa neće biti isto. Jer desila im se promjena. A da ni sami ne znaju kada i otkuda.

Desilo se je ono što se zove kao grom iz vedra neba. Za njih. Koji žive u svom vlastitom oblaku realiteta, kao buckinghamska kraljica. Dok plebs živi svoj paralelni svijet… I onda iz njega, ničim izazvana, izroni mala grupa nekih hrabrih i čudnih, s vanzemaljskim idejama. Idejama ljudima sasvim prihvatljivim ali tako nedostižnim. Samo ako ne vjeruju u sebe.

Promjene se nikad ne dešavaju masovno. Nego spontano i u valovima. No nezadrživo. I jednom kada krenu ništa ih više ne može zaustaviti. No jedno je bitno. Prijelomni trenutak. I kada misliš da nema nade, napravi taj zadnji korak, pa makar umro.

Pišem ovo kao otuđeni roditelj, u moru istih roditelja, koji ne vjeruju da može doći do institucionalnih promjena. Jer svaki od nas gura svoju tešku sudbinu kroz njih na tako gorak način. I iskreno, rijetki od nas to prežive. Svatko u svom labirintu svoje sudbine, osjeća se kao Pale sam na svijetu. A nije.

Ne znam kuda će me život nositi dalje i kako ću se probiti kroz svoj vlastiti mentalni geto no ovakva noć daje mi i snage i nade da ćemo i mi, otuđeni roditelji, dočekati jednu ovakvu noć promjena. Treba samo ustrajno gurati taj Sizifov kamen uzbrdo.

Zahvalna sam svim onim roditeljima koji su taj težak teret nosili prije mene. Zahvalna sam svim onim stručnjacima koji su to prepoznali i s poštovanjem stali uz nas.

Možda nas je malo ali nas ima. I to malo ali snažno zajedništvo daje mi tračak nade, kao malu tinjavu svjetlost, da se i ja probijam kroz svoj mrak.

Zahvalna sam svim tim tatama i mamama na toplini tog zajedništva. Jer se na toj ljudskosti i moja mala duša ugrije.

Photo pexels-freestocksorg-127713.jpg