Otuđenje djece od roditelja nasuprot opravdanog odbacivanja roditelja te konflikta lojalnosti
U literaturi se nalaze vrlo često nekoliko pojmova vezanih uz ponašanje djece tijekom razvoda: parental alienation – estrangement – loyalty conflict:
Koja je glavna razlika?
PARENTAL ALIENATION / Otuđenje djeteta od roditelja
U otuđenju djece djeca nemaju neki opravdani, valjani razlog zašto su odbacili svog roditelja.
Zašto ?
Zato jer otuđenje djece od roditelja je nastalo zbog psihološke manipulacije / indoktrinacije / programiranja djece od strane jednog roditelja protiv drugog.
Djeca su samo topništvo, municija protiv drugog roditelja.
Ta manipulacija, ispiranje dječjeg mozga, programiranje djeteta da mrzi drugog roditelja, mijenja čitavu djetetovu psihološku strukturu iznutra. Kao posljedicu dijete time odbacuje jedan dio sebe odbacujući tog drugog roditelja. Zbog tog mijenjanja psihičke strukture djeteta, iznutra, otuđenje djeteta od roditelja, svojim simptomima, spada pod psihološka stanja djeteta.
ESTRANGEMENT / Opravdano odbacivanje roditelja
Nasuprot otuđenja djece od roditelja stoji estrangement.
Estrangement je situacija odbacivanja roditelja gdje djeca imaju stvarni povod fizički odbaciti roditelja. Djeca imaju opravdani razlog za svoje odbacivanje.
Zašto i kako?
Npr. u slučajevima kad je roditelj pod utjecajem alkohola, droge te fizički zlostavlja to dijete. Ili kad se radi o fizičkim napadajima jednog roditelja prema drugom roditelju gdje je dijete bilo nazočno, gdje je dijete vidjelo to zbivanje. Stoga je razumljivo da se dijete boji tog roditelja koji primjenjuje silu. U tom slučaju, strah je normalna reakcija djeteta koji onda fizički odbacuje drugog roditelja.
Dijete u tom slučaju od straha ne želi biti u blizini tog roditelja, niti želi ostati s njim, na samo. Pa stoga niti želi ići k takvom roditelju jer dijete se boji da će takav roditelj eksplodirati fizički, nasilno, možda i prema njemu. Dijete u tom slučaju odbija kontakt s tim roditeljem iz straha za vlastiti život. I to je opravdano odbacivanje roditelja jer postoji valjani razlog zašto dijete tako reagira – strah za vlastiti život. Jer bi moglo proći isto kao onaj drugi – napadnuti – roditelj. Pa je njegova normalna ljudska reakcija – da ne prilazi tom drugom roditelju ili da prilazi nevoljko k njemu.
Dijete može reagirati odbacivanjem jednog roditelja ako je taj roditelj i samo verbalno nasilan, a ne i fizički. Jer dijete osjeća verbalni napad na sebe kao fizički napad. Bijes roditelja, vrijeđanje, psovke isto tako su način kako se dijete osjeća ugroženo i kada reagira odvajanjem.
Dakle, to je estrangement ili valjano odbacivanje roditelja jer postoji očiti razlog.
Bitna razlika između otuđenja i odbacivanja ( alienation vs. estrangement ).
Jedna vrlo bitna razlika između otuđenja i odbacivanja: dijete koje je bilo fizički zlostavljano od strane svog roditelja – dakle postoji opravdani razlog za njegovo odbacivanje – pokušat će umanjiti krivicu svog roditelj i naći će izgovor za njega. Isto tako dijete će pokušati zadržati vezu s time roditeljem i neće uporno i stalno odbijati tog roditelja. Dijete takvog fizički nasilnog roditelja želi zadržati u svom životu i emotivno i fizički. Dok to definitivno nije slučaj s otuđenom djecom. Jer otuđena djeca ne žele fizički a niti psihički svog , do jučer, voljenog roditelja u svom životu.
Ovo je ogromna i vrlo bitna razlika!
LOYALTY CONFLICT / Konflikt lojalnosti
U nekim slučajevima razvoda / razlaza roditelja dešava se, da usred roditeljskog sukoba, dijete ostane zaglavljeno u sredini. I jedan i drugi roditelj pokušavaju privući dijete na svoju stranu. Dijete opet s druge strane želi oba roditelja i pokušava pokazati privrženost i mami i tati. No, usred psihičkih nasrtaja oba svoja roditelja dijete, ne želeći birati strane, povlači se od oba roditelja uskraćujući im svoju pažnju, ljubav i povezanost. To se zove konflikt lojalnosti. I može prerasti u otuđenje djeteta od roditelja ako jedan od roditelja pobijedi u tom „natezanju“.
MUČNE REAKCIJE DJETETA NA RAZVOD
Osim ovih gore navedenih slučajeva reakcije djece kod razvoda, dr. Ricard Warshak navodi neke druge razloge zašto djeca rastavljenih / odvojenih roditelja odbijaju drugog roditelja. U osnovici svega toga su jedino djetetove mučne reakcije na razvod svojih roditelja. I ništa više.
Jedna od situacija je činjenica da se djeca teško nose s razvodom roditelja, pogotovo kada je u pitanju treća osoba. I mučninu tog perioda mogu iskazivati tako da ne žele vidjeti tog roditelja, ne odgovarati na njegove pozive ili poruke itd. Jer im to stvara jaku bol. Ili se nadaju da će time njegovim ponašanjem, roditelj se ipak vratiti kući – nazad tati ili mami. Te da će mama i tata ponovno biti zajedno.
U tim situacijama, podrška drugog roditelja kao i obiteljska psihoterapija i terapija djeteta su stvari koje vraćaju dijete tom odbačenom roditelju.
Dakle, da zaključimo:
Dakle, u slučaju Loyalyt conflict-a / konflikta lojalnosti, uostalom kao i kod estrangementa / odbacivanja roditelja, nema onoga što čine otuđena djeca od roditelja :
- Nema svih onih osam ( 8 ) simptoma koji sam navela pod otuđenjem djece:
- kampanje mržnje prema tom drugom roditelju,
- odsustvo osjećaja krivnje zbog maltretiranja tog drugog roditelja,
- trivijalna objašnjenja za mržnju prema njemu,
- polarizirano viđenje roditelja ( roditelj svetac i roditelj grešnik ),
- držanje strane samo jednom roditelju,
- papagajsko ponavljanje jezika odraslih u objašnjenju toga što se je dogodilo,
- objava svoje neovisnosti,
- neprijateljstvo prema širem krugu odbačenog roditelja.
- Isto tako, ovdje roditelj, od kojeg se dijete nije otuđilo, ne provodi neka ili sva od sedamnaest ( 17 ) uočenih obrazaca ponašanja roditelja otuđitelja – parental alieanating behaviours.
I to je to.
Postoji jako puno situacija koje obitelji prolaze kod razvoda i djeca na njih reagiraju. Tugom, šutnjom i zatvaranjem svog srca. I treba ima pomoć. Jednako kao i nama velikima.
No, u tim situacijama odbacivanja drugog roditelja, djeca i dalje žele biti s tim roditeljem ali im je to psihički teško. Uz pomoć podrške drugog roditelja, psihoterapije i jako puno strpljivosti i pažnje odbačenog roditelja dijete se može vratiti svome mami ili tati.
U svakom slučaju, mjerodavni organi dužni su ispitati porijeklo djetetovog odbacivanja roditelja. To bi im trebala biti službena dužnost. Jer u slučaju parental alienationa / otuđenja djeteta od roditelja radi se o obiteljskom nasilju kao i o psihičkom zlostavljanju djeteta.
Objašnjenje razlike između estrangementa i alienationa – kratki video
( N.B Hvala Foreldrajafnretti što je postavio ovaj video za edukaciju javnosti o temi otuđenja djece od roditelja )
Četrnaest primjera znanstvenih istraživanja koje se koriste kao pomoć u dokazivanju razlike između otuđenja i odbacivanja roditelja od strane djece.
( izvadak/dio teksta javne publikacije stručnjaka ( iz područja otuđenja djece od roditelja ) kao reakcija na knjigu Challenging Parental Alienation: New Directions for Professionals and Parents, str.28-31. ))
A Comprehensive Review of Misinformation and Other Inaccuracies in Challenging Parental Alienation: New Directions for Professionals and Parents
Misinformation: “There Is No Scientifically Based Method for
Distinguishing Alienation and Estrangement”
The authors of Challenging Parental Alienation stated repeatedly that there is no
scientifically based method for distinguishing PA from estrangement. Listed below are 14 examples of research published in peer-reviewed articles that are used to help distinguish alienation from estrangement. Note that none of these instruments is intended to be used in isolation in assessing a family or child for PA, just as there is no one measure of child abuse or domestic violence. Instead, each of these measures is intended to be one component of a comprehensive psychosocial evaluation of the family.
1. Baker, Amy J. L., Barbara Burkhard, & Jane Albertson-Kelly (2012). Differentiating Alienated from Not Alienated Children: A Pilot Study. Journal of Divorce & Remarriage, 53(3), 178–193.
The Baker Alienation Questionnaire (BAQ) is intended to identify alienated
children using a paper-and-pencil measure that is short, easy to administer,
and easy to score objectively. The authors found that the BAQ discriminated
between alienated and nonalienated children at an 87.5% accuracy rate.
2. Baker, Amy J. L., & Jaclyn Chambers (2011). Adult recall of Childhood Exposure to Parental Conflict: Unpacking the Black Box of Parental Alienation. Journal of Divorce & Remarriage, 52(1), 55–76.
The Baker Strategies Questionnaire (BSQ) is a standardized measure that
can be used to collect reliable and valid information about the specific
alienating behaviors that a child had been exposed to and/or a parent was
currently engaging in. The BSQ measures 17 primary alienating behaviors.
3. Bernet, William, Nilgun Gregory, Kathleen M. Reay, & Ronald P. Rohner (2017). An Objective Measure of Splitting in Parental Alienation: The Parental
Acceptance-Rejection Questionnaire. Journal of Forensic Sciences, 63(3),
776–783.
4. Bernet, William, Nilgun Gregory, Ronald P. Rohner, & Kathleen M. Reay (2020).
Measuring the Difference Between Parental Alienation and Parental
Estrangement: The PARQ-Gap. Journal of Forensic Sciences, 65(4), 1225–
1234.
The premise of these two articles was that a psychological test—the
Parental Acceptance–Rejection Questionnaire (PARQ)—will assist with
distinguishing seriously alienated from nonalienated children. The authors
tested 45 severely alienated children and 71 nonalienated children. The
PARQ Gap (the absolute difference between the child’s PARQ: Mother and
PARQ: Father scores) was 99% accurate in distinguishing alienated from
nonalienated children.
5. Blagg, Nigel, & Eva Godfrey (2018).
Exploring Parent–Child Relationships in Alienated Versus Neglected/Emotionally Abused Children Using the Bene– Anthony Family Relations Test. Child Abuse Review 27, 486–496.
The authors administered the Bene–Anthony Family Relations Test (BAFRT)
to children in the United Kingdom. They concluded that children in the alienated group who had not been abused or neglected by their target parent expressed almost exclusively negative feelings toward them, while also expressing almost exclusively positive feelings toward their preferred parent.
6. Bricklin, Barry, & Michael H. Halbert (2004). Can Child Custody Data be Generated Scientifically? Part I. American Journal of Family Therapy, 32(2), 119–138.
This article studied data using the Bricklin Perceptual Scales and Perceptionof-Relationships Test from 3,880 cases and found satisfactory reliability and
validity. The BPS test shows alienated children are likely to see the preferred
parent as totally good and the rejected parent as totally bad.
7. Gomide, Paula I. C., Everline B. Camargo, & Marcia G. Fernandes (2016). Analysis of the Psychometric Properties of a Parental Alienation Scale. Paidéia, 26(65), 291–298.
The authors developed the Parental Alienation Scale (PAS), a questionnaire
to be completed by evaluators familiar with the family. The questions pertain to both the parents’ and the child’s activities and behaviors. This test distinguished alienating parents from target parents and alienated children from nonalienated children.
8. Gordon, Robert M, Ronald W. Stoffey, & Jennifer J. Bottinelli (2008). MMPI-2
Findings of Primitive Defenses in Alienating Parents. American Journal of
Family Therapy, 36(3), 211–228.
A Comprehensive Review of Misinformation and Other Inaccuracies in
Challenging Parental Alienation: New Directions for Professionals and Parents
The authors found that parents who induced alienation in their children
manifested higher scores (in the clinical range) on the Minnesota
Multiphasic Personality Inventory–2 (MMPI-2) than control mothers and
fathers (scores in the normal range), indicating primitive defenses such as
splitting and projective identification. The scores of targeted parents were
similar to the scores of control parents.
9. Laughrea, Kathleen (2002). Alienated Family Relationship Scale: Validation with Young Adults. Journal of College Student Psychotherapy, 17(1), 37–48.
The author developed the Alienated Family Relationship Scale (AFRS), which
is administered to children. A factor analysis and reliability analysis
confirmed that the two alienation scales (father alienating against mother
and mother alienating against father) were reliable. Scores on this scale
were related to other measures in a theoretically consistent manner
indicating good validity of the measure.
10. Roma, Paolo, Daniela Marchetti, & Cristina Mazza, et al. (2022). A Comparison of MMPI-2 Profiles Between Parental Alienation Cases and Custody Cases.
Journal of Child and Family Studies, 31, 1196–1206.
A comparative analysis of MMPI-2 profiles of 41 couples experiencing PA
and 39 control couples. Results indicated that mothers who were classified
as alienating presented a faking-good defensive profile, denied hostile and
negative impulses, blamed other for their problems, and displayed
excessive sensitivity.
11. Rowlands, Gina A. (2018). Parental Alienation: A Measurement Tool. Journal of Divorce & Remarriage, 60(4), 316–331.
The Rowlands’ Parental Alienation Scale (RPAS) is a questionnaire for
parents designed to capture the manifestations of PA in their children. Six
significant factors were extracted representing the eight traditional
behavioral symptoms of PA.
12. Siegel, Jeffrey C., & Joseph S. Langford (1998). MMPI-2 Validity Scales and
Suspected Parental Alienation Syndrome. American Journal of Forensic
Psychology, 16(4), 5–14.
The authors found that alienating mothers were more likely to complete
MMPI-2 questions in a defensive manner, striving to appear as flawless as
possible.
13. Sîrbu, Alina Georgeta, Mona Vintilă, Luca Tisu, Adelina Mihaela Ştefănuţ, Otilia Ioana Tudorel, Beatrice Măguran, & Roxana Andreea Toma (2021). Parental Alienation – Development and Validation of a Behavioral Anchor Scale.
Sustainability, 13(316), 1–18.
The authors developed a scale (Parental Alienation Questionnaire)
consisting of 24 items, which reflect the eight typical behavioral symptoms
of PA. The PAQ, which is designed to be completed by evaluators, “seems
to be a promising tool not only for clinical and judicial practice, but also for
research.”
14. Zicavo Martinez, Nelson, Ricardo Rey Clericus, & Luciano Ponce (2021). ZICAP II Scale: Parental Alienation Assessment in 9 to 15 Years-Old Children of
Separated Parents in Chile. Ciencias Psicológicas, 15(1), e-2159, 1–15.
The ZICAP is a 29-item questionnaire completed by children. The questions
relate to both the parent’s alienating behaviors and the symptoms of PA in
the child. The test scores classified the children as Absence of PA, Mild PA,
Moderate PA, and Severe PA.
Ukoliko želite primati informacije o najnovijim objavama molim prijavite se ispod.