Skip to content
man-4203784_1280

Prepoznavanje parental alienationa/ otuđenja djece od roditelja Kako prepoznati da je dijete otuđeno od roditelja? (Ovo nije kritika djece!)

Da li sam prepoznala da mi se djeca otuđuju od mene? Da. Svakako. Ali ne u kontekstu pojma parental alienation-a/ otuđenja djece od roditelja. Za to nikad prije nisam čula.

Ono što sam gledala, a nisam mogla shvatiti, je da su se moja djeca počela ponašati prema meni van svake kontrole i pameti: neprijateljski, s puno mržnje, podcjenjivački, verbalno i fizički napadački – jednom riječju to nisu bila djeca koja sam rodila i odgojila.

Nikakav pubertet to nije objašnjavao. Bilo je to naprosto divljaštvo. Neopisivo divljaštvo.

Nisam ih mogla prepoznati. A niti sebe. Oni su bili bez pameti i emocija…ja sam bila sva u emocijama…prestravljena što vidim i čujem…I kako da reagiram?

Bilo kakvo razuvjeravanje, pokušaj razgovora s njima vodio je mojemu debaklu. Ništa nije pomagalo. Razgovori, molbe, uvjeravanja, povišeni tonovi, pokušaj da ih drugi urazume. To jednostavno nisu bila djeca koju sam poznavala. Imala sam osjećaj da se je u njih uvukao neki virus i pretvorio ih u Aliena.

No ono što se je dešavalo pred mojih očima bili su čisti simptomi parental alienation-a/ otuđenja djece od roditelja.

Osam simptoma otuđenja djece od roditelja po dr.Richardu Warshaku

https://dadsdivorce.com/articles/the-8-symptoms-of-parental-alienation/

Denigration

Djetetova kampanja omalovažavanja prema zlostavljanom roditelju bez zahvalnosti za ono što taj roditelj pridonosi; ništa što je taj roditelj učinio za dijete se ne računa kao vrijedno, važeće ili učinjeno.

Dijete smatra takvog roditelja bezvrijednim, nebitnim, nesudjelujućim i na koncu nevažnim.

Lack of ambivalence

Dijete nema osjećaja krivnje za tretiranje zlostavljanog roditelja sa zlobom i za zanemarivanje osjećaja tog roditelja; nikakva empatija i suosjećanje za tog drugog roditelja ne postoji, dijete smatra da je zlostavljani roditelj zaslužio takav tretman. I ne kaje se zbog tako lošeg ponašanja prema tom roditelju. Niti se ikad za njega ispriča.

Frivolous rationalization for the complaint

Djetetova trivijalna objašnjenja za mržnju prema zlostavljanom roditelju, beznačajni razlozi za prekid svog odnosa s tim roditeljem.

Dijete se jednostavno ne može sjetiti ozbiljnog razloga zašto je prekinulo kontakt s tim roditeljem, zašto ga ne želi više viđati ili odlaziti k njemu. „Dosadno mi je, nemam što raditi kada dođem k njemu/njoj“ samo su neki od tih ili sličnih komentara. Da je to normalno ponašanje djeteta niti jedan tinejdžer ne bi živio sa svojim roditeljima nego bi se svi oni odselili u tinejdžerske komune… Razlika između normalne pobune tinejdžera i tinejdžera koji je otuđen od roditelja je da ovaj drugi odbacuje samo jednog roditelja a s drugim je „slizan“ dok u normalnoj pobuni, tinejdžer želi se „riješiti“ oba dva roditelja.

Absence of guilt

Djetetovo polarizirano viđenje roditelja; djeca opisuju otuđenog zlostavljanog roditelja samo negativnim izrazima, ne mogu se sjetiti da kažu išta dobro o tome roditelju i mogu imati malo ili nimalo pozitivnih sjećanja na roditelja. Nasuprot tome, u mnogim slučajevima djeca smatraju drugog roditelja savršenim. Viđenje roditelja je crno – bijelo na štetu zlostavljanog roditelja.

Automatic support/Reflexive support

U svakom sukobu između dva roditelja, djeca automatski drže stranu roditelju zlostavljaču bez obzira na to što taj roditelj kaže ili radi. Nikakva logika, moral, pravo ne ulaze u vidokrug tog djeteta kao opravdani razlog zašto bi podržali onog drugog, do jučer voljenog im roditelja.

Borrowed scenarios

Papagajsko ponavljanje jezika odraslih. Dječji izrazi su jeka izraza roditelja otuđitelja i često su izvan dječjeg normalnog vokabulara i razumijevanja.

Isti izrazi opisa situacija mogu se naći i u iskazu roditelja zlostavljača i kod djece. Doslovni copy – paste iskaz događaja.Djeca kada pričaju o drugom roditelju ili događaju s njime nemaju slobode u izražavanju niti u izričaju. Zašto? Jer djeca moraju potvrditi priču roditelja zlostavljača i moraju je znati napamet.

Independent thinker phenomenon

Objava neovisnosti; djeca objavljuju da je njihovo odbijanje jednog roditelja njihova vlastita odluka i da drugi roditelj nije utjecao ili pridonio otuđenju.

Djeca imaju pravo na svoje mišljenje. Apsolutno. To je iskaz između ostalog i dobrog odgajanja. Roditeljstvo podrazumijeva odgoj zdravog i kompetentnog djeteta, koji je spreman za odrasli život misleći svojom glavom.

No ovdje se radi o nečemu drugome. Ovdje dijete, u svojoj nezreloj dobi, preuzima odgovornost odrasle osobe na sebe u stvarima koji su van njegove, dječje domene – npr. hoće li dijete viđati drugog roditelja ili ne. Po tom istom principu dijete koje ne želi ići u školu jer mu je dosadna u stvarnom životu bi trebalo odlučiti i reći „ Ja od danas odlučujem da više ne idem u osnovnu školu i neću pohađati 7. razred. „

Ovdje se radi  o tom nivou odlučivanja, a ne o tome da li želi gledati film ili jesti špinat za ručak.

Spread of animosity

Neprijateljstvo prema svemu što pripada zlostavljanom roditelju: dijete vrijeđa i odbija rodbinu, prijatelje, čak i kućne ljubimce povezane s roditeljem, bez obzira na to što je prije to voljelo ili poštivalo. Sve što je mamino ili tatino više ne valja, niti vrijedi po defaultu. To je tako i gotovo. Nema objašnjenja niti logike iza toga. 

Za potvrdu otuđenja nisu potrebni biti iskazani svi simptomi, ali većina da.

Dijagnostika  – The Five Factor Model

Model za dokazivanje postojanja slučaja parental alienation-a / otuđenja djece od roditelja najbolje  objašnjava dr.William Bernet na slijedećim stranicama  udruge Parental Alienation Europe  ili  na stranici udruge Family Access Fighting for Children’s Rights. Ovaj model  znan kao The Five Factor model u sebi uključuje i gore navedenih 8 tipova ponašanja djeteta koje je otuđeno ( simptoma ).

Najbolje je da pogledate kratki video dr. Berneta na tu temu. 

( Zahvalna sam američkoj udruzi Family Access Fighting for Children’s Rights na ovom videu ).

Dijagnostika po dr.Childress-u 

Isto tako možete naći i listu simptoma kreiranu od strane dr.Childressa http://www.drcachildress.org koja uključuje tri dijagnostička indikatora kao i povezujuće kliničke znakove patološkog stanja djece u situaciji otuđenja.

Čitava baza dijagnostičkih alata za određivanje da li je nešto parental alienation ili ne nalazi se na web stranicama Central Ohio Parental Alienation grupe ( Dijagnostički alati i informacije )

Što je to parental alienation a što estrangement? Opravdano otuđenje ili ne?

U literaturi se nalaze vrlo često dva pojma: alienation vs.estrangement.

Alienation je neopravdano otuđenje u čijoj osnovi se nalazi psihološka manipulacija djece od strane jednog roditelja protiv drugog. Djeca su topništvo, municija protiv drugog roditelja. Ta manipulacija, ispiranje dječjeg mozga, mijenja djetetovu psihološku strukturu iznutra gdje dijete odbacuje jedan dio sebe odbacujući tog drugog roditelja. Zbog tog mijenjanja psihičke strukture iznutra otuđenje djeteta spada pod psihološka stanja/bolesti.

Nasuprot toga estrangement je opravdano otuđenje, gdje djeca imaju povoda odbaciti roditelja. Npr. kad je roditelj pod utjecajem alkohola, droge te fizički zlostavlja to dijete. Ili kad se radi o fizičkim napadajima jednog roditelja prema drugom roditelju gdje je dijete bilo nazočno. Stoga je razumljivo da se dijete boji. I odbacivanje je normalna reakcija osobe.

U svakom slučaju mjerodavni organi dužni su ispitati porijeklo djetetovog odbacivanja roditelja. To bi im trebala biti službena dužnost. Jer u slučaju parental alienationa radi se o psihičkom zlostavljanju djeteta.

dr.Amy BAker objašnjava razliku između otuđenog djeteta ( alienation ) i djeteta koje odbacuje svog roditelja zbog valjanog razloga ( estrangement )

( N.B Hvala Foreldrajafnretti što je postavio ovaj video za eukaciju javnosti o temi otuđenja djece od roditelja )

 

Prijava na newsletter

Ukoliko želite primati informacije o najnovijim objavama molim prijavite se ispod.

Uspješno ste se prijavili.

Nešto nije uredu. Pokušajte ponovo.

Send this to a friend