Što je moja misija ovog Božića, kao mame otuđene djece?
Otvoriti svoje srce. Zaželjeti im svo dobro na ovome svijetu. Pokušati pogoditi što ove godine žele pod bor. Zamotati im poklone, s puno ljubavi i pažnje. Ostaviti ih na njihovim vratima.
I poslati im jedan poljubac, da se popne preko balkona do njih, i njihovog bora. Da znaju da, i na ovaj poseban dan u godini, nisu sami. Bezmamski.
Pa onda, kod svoje kuće, okititi naš bor kao da su oni tu, sa mnom. I staviti onu jednu posebnu kuglicu na vrh. Kao nekada.
I znati, i sebi ponovno reći, da i na ovaj Božić, ja jesam mama. Bez obzira gdje moj sinovi bili.
I ponovno, i opet, sebi otvoriti ta vrata nade i vjere da slijedeća godina donosi neke nove mogućnosti, za neke naše nove susrete, i neke nove pomake u našim životima.
Ne odustajem. I dalje vjerujem.
Stoga…
Svojoj otuđenoj djeci, za ove blagdane, želim mir u njihovim mladim dušama. I da znaju da ih ja razumijem. I poštujem. I još uvijek volim.
Svoj otuđenoj djeci svijeta želim osjećaj sreće i radosti na ovaj dan, kao da je cijela obitelj na okupu. Kao nekad. Pa da ne moraju birati.
A svim mamama i tatama otuđene djece, za ove blagdane, želim puno mira, tišine i spokoja u duši. Da osjete da nisu sami. Jer u svojoj duši imaju svoju djecu. I njihova djeca isto tako njih.
Ukoliko želite primati informacije o najnovijim objavama molim prijavite se ispod.
Uspješno ste se prijavili.
Nešto nije uredu. Pokušajte ponovo.