Toksični stres u djece

Jedna od popularnih riječi koji se danas koriste u „neznanstvenoj“ psihologije je – toksičan. I uglavnom se koristi za jedno šire područje poremećaja ličnosti kada kao takvi osobe nisu službeno dijagnosticirane. Pa se ne zna točno o čemu je riječ ali se jako osjeti kako to izgleda biti žrtvom jednog takvog. Na vlastitoj koži. Ili u drugom slučaju, kada jesu dijagnosticirane pa se zbog straha od njihovih tužbi za otkrivanje dijagnoze koristi taj pojam koji bi nam trebao govoriti o svom hororu posljedica zlostavljanja takve jedne dijagnoze.

Toksičnost kemikalija je svima poznat pojam. I vrlo plastično opisuje što se dešava kada se dođe u dodir s jednim takvom. Pogotovo kada je u pitanju dulje vremenski izloženost takvom nečemu.

Toksičnost osobe ima za posljedicu osjećaj konstantnog napada na integritet druge osobe. To postaje trajna karakteristika tog odnosa. Dvije su riječi ovdje važne – konstantno i osjećaj. Jer toksičnost se uvlači ispod kože i stalno prati žrtvu – čak i kada vlasnika toksičnosti nema u blizini. Pa je strah žrtve konstantan, nikad nema odmora. A i nije bitno da li je vlasnik toksičnosti prisutan ili ne. Jer se uvijek vrati i provjeri svoj plijen.

Izvrsno predavanje “Toksični stres kod djece” Vanje Slijepčević Saftić tijekom EAPAP konferencije me je duboko dirnulo, pogotovo njegov crtić kao uvertira. Vanja govori da je toksični stres u djece posljedica kroničnog traumatičnog iskustva. Upravo to. Izloženosti žrtve konstantnom utjecaju situacije i osobi koja širi svoju toksičnost u okolinu.

Narcistički poremećaj ličnosti širi oko sebe takav toksični stres, ostavljajući trajne posljedice straha kod djeteta kao i kod drugog roditelja. Narcistički ispadi bijesa roditelja zlostavljača nikad se ne dešavaju najavljeno. Nikad se ne zna zbog čega će planuti i kada. Osjećaj grandomanstva ne ostavlja puno svjetla da neko drugi raste u tom okruženju. A gastlighting ostavlja dojam da nešto jako gadno s tobom ne štima . Toliko da niti ti ne znaš što je to točno što ti se stavlja na teret. Konstantno traženje mane drugima je glavna misao vodilja.

Od takvog konstantnog mobbinga nema nikad odmora. To je prava riječ za opis akcije toksičnosti.

Konstantna izloženost dovodi do iscrpljivanja i do tupog stanja obamrlosti. Depresije. A to je nemogućnost da se udahne – život. Niti punim plućima, niti strastveno. Dijete ne ide naprijed. Ne napreduje onako kako u tom periodu života, per se, stvari bi trebale ići. Kao roditelj, to je nešto najgore čemu možete svjedočiti. I ništa vas ne može pripremiti na to. I ništa vam nije važnije na svijetu od toga. I u takvim okolnostima kumite, molite, povlačite za rukav. I svima idete na živce. Jer svi eto rade svoj posao. S papirima. A nitko ne vidi vaše dijete, niti ne zna što bi s njime osim da vas krivi za to jer se eto ne možete dogovoriti s poremećajem ličnosti. S kojim oni najradije nemaju ništa jer imaju važnijeg posla. I kao roditelj onda ostajete sami u toj muci. A u svojoj situaciji otuđenog roditelja totalno ste bez kontrole i mogućnosti djelovanja…

Photo Depression children pexels-pixabay-236151.jpg