Otuđeno dijete koje tuži svoju državu

Ovih dana imala sam interesantan razgovor o otuđenoj djeci, životnim posljedicama za roditelja od kojeg se djeca otuđuju te razumljivo onda i posljedicama za cijelo društvo.

I tijekom tog razgovora iskristalizirala se je jedna misao a koja se super nadovezala na moj članak o tome koji sve sudski procesi proizlaze iz priče o otuđenoj djeci.

U tom članku rekla sam da me interesira hoće li djeca, koja su bila otuđena u svome djetinjstvu, tužiti svog vlastitog roditelja otuđitelja, dakle roditelja zlostavljača, za gubitak nevinosti svoga djetinjstva te godine provedene bez svog drugog roditelja (od kojeg je bilo otuđeno ili još uvijek je).

No, razgovor koji sam jučer vodila iznio je još jedan mogući sudski slučaj na svjetlo – mogućnost da će otuđeno dijete, kada odraste, tužiti svoju državu za to što ga vlastita država, čiji je on državljanin – sa svim pravima i obavezama – nije zaštitila od tog psihičkog zlostavljanja njegovog roditelja otuđitelja – dakle zlostavljača.

Osobno mislim da će se takvi sudski slučajevi početi događati. Vrlo skoro.

Jer ova nova generacija klinaca, generacija je koja je rođena s Googleom. A sve inforamcije su na Googleu. Pa i o pojmu otuđenja. I ta djeca surfaju, žele sve znati i brinu se o sebi na jedan vrlo konkretan način.

Jer nikada prije nije bilo toliko puno pokreta u svijetu kao i akcija za razno razne ravnopravnosti. Nikada prije nije bilo toliko traženja za novim nivoima ljudske svijesti o nekoj, do jučer, tabu-temi ili problemu. I sve su to mladi ljudi koji traže odgovore na svoja pitanja.

I ne samo to.

Oni traže akciju i bolje – ne sutra, nego – danas. Žele sve i žele odmah. Sada.

Stoga mislim da će ova nova generacija djece – koja su još danas djeca ili tek mladi ljudi – tražiti odgovore što im se je to dogodilo u njihovoj obitelji i životu. Zašto? I kako? Te jednostavno – zašto nemaju svoju mamu ili svojega tatu? No ponajviše – zašto nitko od službenih nije ništa poduzeo. Ili neučinkovito poduzeo.

Jer budimo iskreni – imamo sve. Imamo državu, imamo zakone, imamo institucije, imamo sredstva.

Samo nemamo još promjenu ljudske svijesti.

Promjenu ljudske svijest da nešto što je do jučer još bilo pod normalno – da se eto nakon razvoda ili razlaza psihički pa onda time posljedično i fizički, otme dijete onom drugom roditelju – da se danas to, de facto, više ne može. Jer takvo je postupanje, prema tome djetetu, za to dijete, štetno. Pa se onda shodno tome to više dakle ne smije raditi.

To smo već i prije, između ostalog tako i zakonski zapisali – da ne dozvoljavamo psihičko zlostavljanje djeteta od nikog – pa niti od vlastitog roditelja.

A otuđenje djeteta od roditelja upravo to i je –  psihički zlostavljanje tog djeteta.

Stoga netko – nadležni – po službenoj dužnosti – mora službeno postupiti da to dijete i službeno spasi.

Dakle, ništa ne sprečava državu da već sada, kao uostalom i jučer, spasi to dijete od te vrste zlostavljanja.

Tu djecu – otuđenu djecu –  ova država ostavila je na cjedilu.

I ova nova generacija djece će, vjerujem to, tako to i jasno i glasno reći. Tužbom. I naplatiti. Neučinkovitost iste. Zbog prouzročene im boli.

No, ja se nadam slijedećem:

Da će dijete to naplatiti direktno i privatno od svake službene osobe koja ju je ostavila na cjedilu. Jer svaki dokument, u ovom službenom procesu, ima jasan potpis te službene osobe. Imenom i prezimenom.

Pa je onda i ta službena osoba službeno odgovorna za ono što je zaključila,  potpisala i (ne)poduzela.

Vrijeme je da umjesto što tužimo državu, kao neko biće koje nije živo, tražimo od službenih osoba, za njihovu službenu dužnost, njihovu odgovornost – tužbom. I mi roditelji i ako žele, i naša djeca.

Jer kada stvari postanu toliko konkretne onda se u realnom životu poduzimaju i akcije – osobno, odgovorno i konkretno.

Ovoj našoj novog generaciji – našoj djeci – želim dug i prosperitetan život.

I ponajviše smiraj u srcu… jer znaju što im se je dogodilo, zašto, te kako pomoći sebi. Jer to je ono što je najvažnije – biti odgovoran sebi, za svoj život. Pa ćeš onda biti odgovoran i prema svakome drugome.

Photo: pexels-rodnae-productions-6257833.jpg