Najava mog prvog intervjua sa svjetskim stručnjacima – prof. Jennifer Harman

Nakon godina i godina otuđenja moje djece od mene, prvi puta sam na Londonskoj konferenciji o otuđenju djece od roditelja čula riječi „Otuđenje djece od roditelja čin je obiteljskog nasilja“. Tu rečenicu izgovorila je prof. Jennifer Harman, najpoznatija američka i svjetska stručnjakinja za otuđenje djece od roditelja.

Istog trena ja sam se rasplakala. Jer konačno je netko glasno izgovorio ono kroz što smo moja djeca i ja prolazili. I još uvijek prolazimo.

Znala sam istog trena da s prof. Harman želim razgovarati javno, u Hrvatskoj, o toj temi. No tada niti slutila nisam da ću imati svoju web stranicu i blog, dapače dvije, te da ću raditi intervjue sa stručnjacima na temu otuđenja.  No, stvari se ponekad razviju u nepredvidivim smjerovima, na našu sreću.

Nakon godinu dana pisanja svog bloga konačno je došlo vrijeme za moj prvi intervju sa stručnjacima na temu otuđenja djece. I naravno prof. Jennifer Harman bila je visoko na toj listi željenih.

Tko je prof. Jennifer Harman?

Teško je sažeti sve njezine titule i postignuća. Njezin CV jasno kaže da je ona stručnjakinja za međuljudske odnose, istraživačica i javna govornica. Ona je izvanredna profesorica psihologije na Državnom Sveučilištu u Coloradu, SAD. Ima doktorat iz socijalne psihologije, područje osobnih odnosa, dva magisterija iz područja psihološkog savjetovanja, radila je kao obiteljski savjetnik nekoliko godina prije ulaska u akademiju. Naravno, ona je i istraživačica i autorica mnogih istraživanja i članaka na temu odnosa i otuđenja djece od roditelja. I autorica je nekoliko knjiga na te teme;

The Science of Relationships: Answers to your Questions about Dating, Marriage and Family and

Parents Acting Badly: How Institutions and Society Promote the Alienation of Children from their Loving Families.

Uz to, prof. Harman javni je govornik na gotovo svim svjetskim konferencijama o otuđenju djece od roditelja.

Njezin Ted Talk govor o otuđenju djece do danas ima više od 150.000 pregleda.

I još je i jedan od direktora najjače američke nevladine udruge otuđenih roditelja „Simply Parent“ te predsjednica udruge „International Council on Shared Parenting“ .

Što reći, nego impresivno. Imati tako nekoga u našem svijetu otuđenja pravi je pravcati blagoslov. Neizmjerno sam zahvalna na njezinom radu i trudu no najviše na ljudskoj i toploj potpori koju pruža svima nama, otuđenim roditeljima.  Imati takvog saveznika, na našoj strani, moćno je.

Zašto sam odlučila intervjuirati baš nju i zašto je važno da njezine riječi dopru do hrvatske javnosti?

Zato što se u Hrvatskoj ne razumije da otuđenje djece nije posljedica „dvoje roditelja se svađaju i ne mogu se dogovoriti“. Pa je onda krivnja za otuđenje djece posljedično raspodijeljena, i još k tome jednako, na oba dva roditelja.

Prof. Jennifer Harman upravo razobličuje to hrvatsko uvjerenje i vrlo jasno govori o čemu je tu riječ.

A to je da je otuđenje djece od roditelja posljedica obiteljskog nasilja jednog roditelja nad drugim roditeljem u njihovoj intimnoj vezi te da se ovdje radi o nesrazmjeru snaga i moći. Ovdje se radi o nadmoći jednog partnera/roditelja nad drugim partnerom/roditeljem te kako je takva (nad)moć ( bilo ekonomska, fizička, psihička, emocionalna ) nejednako raspodijeljena u tom intimnom odnosu.  Prof. Harman govori o pravom pravcatom „intimnom terorizmu“. To je prava riječ za takav odnos i za takve posljedice.

Razlike u ponašanju intimnog teroriste nema, bez obzira da li je otuđenje djece uključeno u taj terorizam prema svom do jučer voljenom partneru ili ne. Jer jedan takav obiteljski terorist koristi iste obrasce ponašanja prema svojoj žrtvi kao i prisilne kontrole moći, bez obzira da li imaju zajedničku djecu ili ne. A djeca su nažalost samo municija, čak nisu niti glavni glumci.

Tijekom intervjua imala sam i tremu i traumu. Jer puno toga što je prof. Harman pričala ja znam iz svog života – osobno. I svaka njezina riječ je melem ali i bol.

Za vrijeme konferencije u Londonu, gdje sam prof. Harman prvi puta slušala, u organizaciji Europske organizacije stručnjaka za otuđenje djece od roditelja, organizator je za nas, otuđene roditelje, organizirao da imamo jednu posebnu sobu u koju smo se mogli odvojiti i smiriti ako bismo na konferenciji čuli nešto što bi nas uznemirilo. Organizatorima sam na tome osobno zahvalna jer bilo je teško pratiti izlaganja stručnjaka znajući što se sve događa mojoj djeci.  No, na ovom intervjuu, ja jednostavno nisam mogla naprosto izaći i ostaviti sve. No u mojoj glavi bilo je toliko toga; moja djeca, moji roditelji, moj bivši partner i na koncu svi moji osjećaji i sjećanja. Bilo je naprosto teško voditi ga.

Moj intervju s prof. Harman pustit ću u slijedećem postu u cijelosti. No u vremenu koje dolazi namjeravam ga podijeliti u manje dijelove i komentirati njezine izjave u kontekstu onoga što se događa nama, otuđenim roditeljima.

Vama ostavljam da razmislite koliko je svaki naš život krhak… i kako svakog novog jutra ponovno krećemo u njega ispočetka, ne znajući što nam donosi taj novi dan. Jer u ljubavi, kao i u životu, nema garancije za  ništa. Jedino nam je kraj/smrt zagarantiran(a). Sve između je čista enigma.

Više o prof.Harman na mojoj web stranici Život s otuđenom djecom