Tko je prof. Jennifer Harman?
Ona je alfa i omega u svijetu stručnjaka o otuđenju djece od roditelja. I u svijetu i u Americi.
Teško je sažeti sve njezine titule i postignuća. Njezin CV jasno kaže da je ona stručnjakinja za partnerske odnose, istraživačica i javna govornica. Ona je izvanredna profesorica psihologije na Državnom Sveučilištu u Coloradu, SAD. Ima doktorat iz socijalne psihologije, područje osobnih odnosa, dva magisterija iz područja psihološkog savjetovanja, radila je kao obiteljski savjetnik nekoliko godina prije ulaska u akademiju. Naravno, ona je i istraživačica i autorica mnogih istraživanja i članaka na temu odnosa i otuđenja djece od roditelja.
I autorica je nekoliko knjiga na te teme;
The Science of Relationships: Answers to your Questions about Dating, Marriage and Family and
Uz to, prof. Harman javni je govornik na gotovo svim svjetskim konferencijama o otuđenju djece od roditelja.
Njezin Ted Talk govor o otuđenju djece do danas ima više od 150.000 pregleda.
I još je i jedan od direktora najjače američke nevladine udruge otuđenih roditelja „Simply Parent“ te predsjednica udruge „International Council on Shared Parenting“ .
To je ono ukratko što sam zapisala u svom blogu kao najavi za moj intervju sa prof.Harman.
Zašto je otuđenje djece od roditelja i obiteljsko nasilje a ne samo nasilje nad djecom?
Kada pojmu otuđenja djece pristupite samo kao nasilju nad djecom onda gubite širu sliku i vrlo jasnu psihodinamiku odnosa unutar obitelji kao uzroku problema. Vaš fokus je što prije spasiti djecu, kao prioritet, i gubite iz vida od koga ih spašavati i što s njima kada ih jednom „spasite“. Jer djeca ne ostaju u vašem vlasništvu. Ona spadaju na roditeljsku skrb roditelju ili roditeljima.
Kada gledate otuđenje djece od roditelja kao širu sliku, kao obiteljsko nasilje, onda djecu gledate kao simptom nečega što se dešava doslovce kao rezultat odnosa roditelje, koji je uzrok tog simptoma. Pri tome gledate roditeljsku psihodinamiku kroz uzročno posljedične veze njihovog odnosa – akcije i reakcije. I zašto je akcija krenula, kao okidač na neku situaciju koja je postala stresna i nemoguća za izdržati jednom roditelju pa je krenulo u napad i odmazdu prema drugom roditelju. A drugi roditelj onda reagira. Akcija proizvodi reakciju.
I još nešto…
Ono što je bitno ovdje za shvatiti; to da otuđenje nije posljedica jednakih snaga koje se konfrontiraju u roditeljima, jedan nasuprot drugog. Obiteljsko nasilje jednog roditelja nad drugim uključuje prvenstveno nadmoć jednog roditelja nad drugim. I to je ono što čini nesrazmjer u ovoj priči i zašto se otuđenje djece, kao posljedica ovog obiteljskog nasilja, dešava.
Sat vremena koliko smo imale na raspolaganju kratko je za opisati otuđenje djece od roditelja kao uži čin obiteljskog nasilja jednog partnera nad drugim no svakako je dobar početak teme otuđenja. U vremenu koji dolazi radit ću i druge intervjue, s drugim stručnjacima, kojima ću rasvjetljavati ovu temu, dio po dio. Stoga gledajte ovaj intervju kao lokomotivu u vlaku koji dolazi. Ostali vagoni će slijediti pa ćete dobivati širu i jasniju sliku.
Intervju je za sada na engleskom jer još ne znam kako ga podesiti na hrvatski jezik i postaviti titlove, no nadam se u skorije vrijeme i time ovladati.
Intervju sa prof.Harman vas neće ostaviti ravnodušnim jer je ona vrlo ekspresivna Amerikanka. I jako dobro razumije svu manipulativnost zlostavljača kao i krhkost i reaktivnost zlostavljanog roditelja.
Ne mogu reći uživajte dok gledate no mogu reći shvatite što je otuđenje, prihvatite da ono postoji te da niti jedna obitelj nije imuna na njega.
A možda to bude baš vaša…
Ukoliko želite primati informacije o najnovijim objavama molim prijavite se ispod.