Ljubav u doba korone

Kako pomoći djetetu u doba korone? I to u uvjetima otuđenog roditelja? Koji i inače, u normalnim uvjetima svijeta, ne viđa svoje dijete, ne može fizički do njega a onda psihički da i ne govorimo… Kako popričati s njime, kako ga osvijestiti o svim opasnostima korone, kako ga psihički podržati za sav eventualan strah koji osjeća?

Jer roditelj otuđitelj koronu će iskoristiti kao još jedan način eskivacije sudom određenih susreta, kontakata ili što god. Jer eto zlostavljani roditelj mogao bi zaraziti dijete koronom. Kao da mu nismo dovoljno gubičavi sami po sebi. No, u isto vrijeme neće biti odgovoran roditelj koji će dijete maknuti iz društva van – u samoizolaciju. Niti će pokazati propisanu brigu o samozaštiti nošenjem maski, rukavica i fizičkim distanciranjem od drugih. Jer to spada u odgovorno roditeljstvo gdje je naglasak i sva pažnja na djetetu…a ne na roditelju osobno… Poremećaj ličnosti s time ima problem.

Koliko daleko može ići nebriga neodgovornog roditelja u doba korone nešto je što gledam na vlastitoj djeci. I boli me do ludila…

No kao i u svemu, stvari možemo uvijek gledati na dva načina: kao na problem ili kao na priliku…

Kako doprijeti do vlastite djece da ih se osvijesti koliko je korona važna?

Jednostavno.

Tako da im kažemo koliko su oni – nama važni. Koliko su oni – nama bitni. Jer jesu. I da im kažemo kakav bi nam taj svijet izgledao da nam oni netragom nestanu iz njega van… 

Da, bitan si mi. Da, važan si mi. Da…ne mogu zamisliti da te više nema…Moj svijet bi nestao… Stoga, molim te, budi bitan prvo sam sebi…Brini za sebe…Jer kad ti brineš za sebe onda brineš i za svog tatu, bracu, dedu i baku… I na kraju i za mene… Molim te, nosi masku…Molim te, makni se od drugih… Da… volim te…I da, stalo mi je do tebe… I zato ti ovo i kažem…

Ljubav se uvijek osjeti… kao nevidljiva energija koja nas nosi sve…

Niti jedno dijete, duboko u sebi, ne želi zlo svojim najmilijima, ma koliko bilo trenirano za to…U dubini svoje male duše dijete voli svoje najmilije i želi znati da oni postoje. Smrt je nešto što to prekida. Zauvijek. I dijete zna da bi tu svojom nebrigom, u doba korone, moglo biti odgovorno. Korona je prvi susret s potencijalnom smrću… I posljedično – s odgovornošću za nju…

Zahvalna sam svoj modernoj tehnologiji na mogućnosti pristupa mojoj djeci. Zahvalna sam do neba što mogu slati svu svoju ljubav na način na koji me oni mogu čuti…

Stoga, i kad ti se čini da ništa ne dopire do tvoje djece, znaj da to nije tako… Svaka pozitivna misao, svaka riječ ljubavi i pažnje, u ovom svijetu, ima svoj oblak koji plovi do tvog djeteta. I kad tad, zalit će kišom sjeme ljubavi koji postoji u tvom djetetu…koje si Ti odavno zasadio tamo …

Sve što šaljemo u eter, oko nas, stiže na odredišnu adresu. Biraj svoje misli pažljivo…Biraj svoje riječi pažljivo… Jer one uvijek pogode u sridu… Netko se odozgora pobrine za sve…

Koliko god da nam se čini da ne možemo odgajati ili utjecati na naši djecu – to nije istina. Koliko god godina bili u mraku otuđenja naše djece – naše riječi, pažnja i ljubav uvijek…uvijek… imaju odjeka. U doba korone više nego ikad… Jer naša djeca duboko u sebi znaju da smo mi ti na koje se oni mogu osloniti…uvijek…bez obzira na sve…

Photo created by freepik – www.freepik.com hands-holding-heart.jpg