Zašto UN želi zaštiti samo mame i djevojčice a ne želi zaštiti i tate i dječake?

Upravo, u ovom trenutku, UN poziva na javnu raspravu i slušanje dokaza na temu Call for inputs – Custody cases, violence against women and violence against children /Special Rapporteur on violence against women and girls, its causes and consequences.

Tema je parental alienation tj.otuđenje djece od roditelja.

Kroz UNov tekst prolama se toliko neistinitih tvrdnji o otuđenju djece od roditelja da sam šokirana. Jer ovakav tekst dolazi od strane UN, i to njihovog ureda za ljudska prava. 

Glavna misao UNovog teksta je da treba zaštiti majke od nečeg što se zove otuđenje djece od roditelja, uz objašnjenje da u velikoj večini slučajeva očevi koriste taj pojam da bi lažno optužili majke u slučajevima borbe za skrbništvo nad djetetom kao i u sudskim slučajevima obiteljskog nasilja očeva nad majkama.

( O razlici otuđenja djece od roditelja ( parental alienationa ) i odbacivanja (estrangementa) možete pronaći sve na mojoj web stranici, na linku.)

Mislim da bi bilo dobro da UNov tekst sami pročitate pa vam proslijeđujem link.

Ova rasprava tiče se svih nas. Jer tekst ne govori samo o otuđenju djece od roditelja.Ovdje se radi o muško-ženskim odnosima koji poprimaju prilično razorne oblike dirigirane stvarnosti – radikalizaciju feminizma.

Ako pak imate slučaj otuđenja djece od roditelja, onda je dobro da sami, osobno, pročitate tekst i pridonesete raspravi, na ovu temu, sa svojim istinitim izjavama, podacima, i zaključcima.

Rok za vaš input je do 15/12/2022.

pexels-polina-kovaleva-6185320

 

Nakon što sam pročitala UNov tekst ono što ja, kao mama čija su djeca otuđena, imam za reći je slijedeće:

OTUĐENJE DJECE JE STVARNO

Otuđenje djece je stvarno, životno. Milijuni djece kao i milijuni roditelja u svijetu,( i mama i tata ), žrtve su ovog oblika obiteljskog nasilja.

Samo u Americi, više od 22 milijuna roditelja iskusilo je neki od oblika otuđujućeg ponašanja svog bivšeg partnera. Skoro 4 milijuna američke djece otuđeno je od jednog od svog roditelja. To su brojke samo za USA. I to iz 2016.g.

U OTUĐENJU DJECE OD RODITELJA ŽRTVE SU OBA SPOLA. JEDNAKO KAO I ZLOSTAVLJAČI

Roditelj otuđitelj može biti i mama i tata. Dakle, bilo koji spol. Roditelj od kojeg se dijete otuđuje isto tako može biti bilo koji spol. Dakle, i mama i tata. Priča o otuđenju djece od roditelja je „gender neutral“.

Otuđenje ne bira spol, niti rasu, niti nacionalnost, niti religiju, niti ekonomsko stanje, niti obrazovanje, niti…

Isto vrijedi i za drugu generaciju – za djedove i bake.

Mama sam. Meni se je otuđenje moje djece dogodilo. Drugim majkama isto. Srećem ih na konferencijama. Srećem ih na forumima. Srećem ih na ulici.

pexels-rodnae-productions-6257200

 

SVA DJECA TREBAJU ZAŠTITU OD OTUĐENJA, I DJEČACI I DJEVOJČICE, A NE SAMO DJEVOJČICE

Mi, roditelji i drugi skrbnici otuđene djece, ne radimo razliku između naše djece – na djevojčice i dječake. To su naprosto naša djeca. Uopće dalje neću komentirati UN brutalnost razmještanja djece po spolu i potrebu zaštite jednog spola a ne drugog.

OTUĐENJE DJECE NIJE PSEUDOZNANOST NEGO ZNANOST

Otuđenje djece ima iza sebe višedesetljetno istraživanje ovog fenomena. I to intenzivno od sredine 1980tih, kada je sam naziv parental alienation i skovan. A o ovom fenomenu, tada još bez naziva, raspravljalo se je znanstveno, od stručnjaka, još i prije, unazad sto godina.

Postoje fizički dokazi istraživanja na tu temu.Skoro 40% svih istraživanja o ovoj temi napravljeno je unazad par godina – od 2016 do 2022. Što znači da je to mlada znanost i vrlo relevantna.  Broj istraživanja ( količina ) koja sadrže isključivo podatke ( data based ), i kao takva su pouzdana provjerom, čine više stotina istraživanja.

Svake godine održi se nekoliko svjetskih konferencija stručnjaka na ovu temu.

UN POVELJA O ZAŠTITI DJECE OD RODITELJA GOVORI O POTREBI ZAŠTITE DJECE OD NASILJA

Otuđenje djece od roditelja je nasilje. Samim time otuđenje djece od roditelja već stoji u UN Povelji o zaštiti djece od nasilja. 

Otuđenje djece od roditelja obiteljsko je nasilje jednog roditelja protiv drugog roditelja kroz djecu.

Otuđenje djece od roditelja stoga je i nasilje nad djecom. Psihičko nasilje koje ostavlja doživotne posljedice tom djetetu.

U niz članaka ove UN povelje o zaštiti djece od nasilja govori se o tome kako djecu treba zaštiti od nasilja. Te da dijete ima pravo na oba roditelja, na njihovu roditeljsku skrb i zaštitu.

Po onome što otuđenje djece od roditelja je, treba otuđenje djece proglasiti zločinom i kriminalnim djelom protiv te djece a ne ga odbaciti kao nepostojeće. I pogotovo ne od UNa.

( I to  zato što, po navodu UN,  jedan roditelj ( otac ) lažno koristi optužbu otuđenja djece od roditelja protiv drugog roditelja ( majke ) pa ćemo onda zaštiti majke na način da ćemo izjaviti da ovakvog obiteljskog nasilja u stvari nema. Nećemo.

Nego ćemo dijagnostiku tog otuđenja formalizirati i normirati kroz službene propise tako da otuđenje djece službeno se prepoznaje i dokaže kao takvo kada se ono stvarno i dogodi. I time ćemo zaštiti i majke i očeve i djecu od takve vrste nasilja. Službena zaštita za sve. Jednako.)

pexels-rodnae-productions-6003790

 

UN JE KROVNA ORGANIZACIJA KOJA TREBA ZAŠTITI SVE KOJIMA SE OTUĐENJE DJECE DEŠAVA

Pod time podrazumijevam da treba zaštiti i majke i očeve i dječake i djevojčice i cijelu obitelj. I djedove i bake. Jer osnova svakog društva je obitelj, a ne individua. Dakle, zaštita obitelji znači zaštiti žrtave ( otuđeno dijete i roditelj od kojeg se dijete otuđuje ) kao i zaštiti roditelja otuđitelja / zlostavljača.

Kako i zašto?

Jasnom sudskom odlukom o potrebi zdravstvene zaštite narušenog mentalnog zdravlja roditelja otuđitelja. U velikoj večini slučajeva roditelj otuđitelj ima poremećaj ličnosti što znači da je narušenog zdravlja. Taj roditelj otuđitelj zauvijek će biti roditelj tome djetetu, i kad dijete navrši 18.g i krene samo dalje u život. Zdravstveno stanje takvog roditelja stoga prati to dijete kroz čitav djetetov životni vijek.

I još nešto…

U ovom trenutku uopće neću u igru uvoditi to da imamo i homoseksualne osobe kao roditelje u obiteljskoj zajednici – dakle dvije mame i dvije tate koji prolaze isto kroz priču o otuđenju djece od njih u svojim istospolnim zajednicama.  A da u priču dalje ne uvodim i transgender people. To bi tek zakompliciralo stvar do kraja. I reklo koliko je suludo to što UN govori o potrebi zaštite samo majki.

Ovako bih dalje mogla komentirati UN tekst do iznemoglosti.

Link na UN tekst je tu. Pročitajte ga i pošaljite UN što vi, osobno,  mislite o otuđenju djece od roditelja. Te o tome da se zaštite samo žene i djevojčice a ne i ostatak svijeta.

Za one koji žele malo veći uvid na ovaj UN poziv na akciju prilažem link jedne mame čije dijete je otuđeno a koja si je dala truda da malo bolje i emotivnije objasni što misli o UNovom pozivu na raspravu.

Politika se ne dešava nekom drugom.

Svačiji glas se računa. Svačiji glas je bitan. Pogotovo kada se milijuni zbroje. Nismo sami. Nisi sam(a). A samim time niti naša djeca onda nisu sama i nečujna.

 

Photo: Pixabay un-4984799_1920.jpg, pexels-rodnae-productions-6003790.jpg, pexels-rodnae-productions-6257042.jpg,pexels-rodnae-productions-6257200.jpg, pexels-rodnae-productions-6257200.jpg 

Prijava na newsletter

Ukoliko želite primati informacije o najnovijim objavama molim prijavite se ispod.

Uspješno ste se prijavili.

Nešto nije uredu. Pokušajte ponovo.