Nasljedstvo za moju djecu

Često se pitam što moja otuđena djeca misle i osjećaju, koje je to najveće bogatstvo koja sam ima ostavila. Ne u onom materijalnom smislu, svakako.

Što je to čega bi se sjetili i osjetili, da mene više nema. Što je to što bi osjetili u sebi da sutra nestanem s ovog svijeta. Jer to je to što im mi, kao roditelji,ostavljamo u njihovoj duši.

Kao dijete svojih roditelja ja znam.

Borbenost je nešto što sam naslijedila od moje mame. Emotivnost od svoga tate. Ustrajnost od svoga djede. I plahost od svoje bake.

No što je to što su moja djeca naslijedila od mene?

 Ja znam. No da li oni znaju?

Jer onog trena kada shvatiš s čime putuješ – to ti daje snagu. To ti daje ljepotu i osjećaj da znaš tko si i što si. A kad to znaš, cijeli svijet je tvoj. I s lakoćom brodiš kroz njega. Jer shvaćaš da si oslonjen na nešto čvrsto i postojano, a opet ( drugima ) nevidljivo. To je tvoj leteći ćilim za ovaj Život.

Zato želim da moja djeca znaju…

Photo Pixabay gift-4669449_1280.jpg