Moja definicija Što je parental alienation / otuđenje djece od roditelja tijekom razvoda / razlaza? I što nije?

Bit ću direktna i stvari ću nazvati pravim imenom.

Parental alienation / otuđenje djece tijekom razvoda / razlaza posljedica je obiteljskog nasilje jednog roditelja protiv drugog roditelja kroz psihičko zlostavljanje /psihičku manipulaciju zajedničke djece. Roditelj zlostavljač ima za cilj samo jedno – totalno istrijebiti, odstraniti, izbrisati drugog roditelja iz života te djece. Uzrok takvom ponašanju roditelja zlostavljača u određenom broju slučajeva je psihički poremećaj tog roditelja, koji je postojao već od prije ili je konfliktna situacija ( razvod ) bila okidač za to.

Tko su žrtve?

U takvom obiteljskom nasilju dvije su žrtve.

Zlostavljana djeca. I zlostavljani roditelj. I jedni i drugi trpe nesagledive posljedice.

Samo je jedan direktan zlostavljač – roditelj zlostavljač. Indirektni zlostavljači nažalost su djeca. Kako to? I zašto? Ona su primorana po psihološkoj manipulaciji ( brainwashing-u) roditelja zlostavljača okrenuti se protiv svog do jučer voljenog roditelja, i na sve moguće načine u pravom smislu te riječi zlostavljati svoju mamu ili tatu. Stravično ali istinito. Da li to oni rade namjerno? Naravno da ne. No u psihološkom procesu parental alienation-a /otuđenja djece od roditelja, djeca na takav način pokušavaju preživjeti doslovce obiteljski holokaust. Da. Pravi pravcati obiteljski holokaust. Jednom programirana djeca čiji zlostavljački obrazac ponašanja zadovoljava roditelja zlostavljača više ne trebaju stalne naputke tog roditelja. Ona mogu dalje samostalno, ali programirano, djelovati protiv do jučerašnjeg voljenog roditelja, uz naravno stalni nadzor i budno oko roditelja zlostavljača.

Kako se istrebljenje drugog roditelja vrši?

Sustavno.

Kontinuirano.

Namjerno.

Ciljano.

O psihološkoj dinamici parental alienation-a /otuđenja djece pisat ću puno detaljnije u daljnjim tekstovima ovog bloga.

Tko su pomagači roditelju zlostavljaču?

Osim vlastite djece, roditelj zlostavljač u svojoj borbi unovačuje i druge ljude po potrebi . To mogu biti naši do jučerašnji zajednički prijatelji, znanci, naši kolege, susjedi, roditelji prijatelja naše djece, svatko tko se može zavesti i upotrijebiti u istrebljenju drugog roditelja. Pa čak i rođaci, pa i vlastiti roditelji. U stručnoj literaturi poremećaja ličnosti takvi pomagači nazivaju se Flying monkeys / leteći majmuni. I o njima ću pisati puno detaljnije u daljnjim tekstovima.

Posljedice psihičkog zlostavljanja djece i drugog roditelja

Ono što je najznačajnije za parental alienation /otuđenje djece od roditelja je činjenica da roditelj zlostavljač psihički zlostavlja kako drugog roditelja tako u biti i svoju vlastitu djecu. Posljedica takvog psihičkog zlostavljanja djece je potpuno izmijenjeno psihičko stanje djece jer djeca po psihičkoj manipulaciji roditelja zlostavljača odbacuju jedan dio sebe, negiraju jedan dio sebe ( onaj koji pripada i drugom roditelju) što za posljedicu ima dugotrajan učinak na njihovo psihičko stanje. Djeca kompletno mijenjaju svoju psihičku nutrinu, svoju reakciju na svijet oko sebe a što je najgore – mijenjaju pogled na sebe same. Zbog takve promjene dječje psihičke nutrine parental alienation /otuđenje djece od roditelja proglašen je – nažalost samo na kratko ( 9 mjeseci ) – indexom pretraživačem za posebna psihička stanja djece uzrokovane odnosom skrbnik dijete – od strane Svjetske zdravstvene organizacije 2019. g.

Posljedica psihičkog zlostavljanja drugog roditelja, do jučer voljenog roditelja a sada zlostavljanog roditelja, široki je raspon; od tuge, nemoći, depresije, anksioznosti, bijesa, frustracije, alkohola, droge,C-PTSP, psihičkog sloma pa sve do samoubojstva i smrti.

Stoga je parental alienation / otuđenje djece od roditelja obiteljsko nasilje roditelja zlostavljača prema zajedničkoj djeci.

Što parental alienation / otuđenje djece od roditelja nije?

To nije – „o razvodu“. To nije – „o dvoje roditelja koji se svađaju oko djeteta“. To nije – „obadvoje su krivi“. To nije – „roditelji se ne mogu dogovoriti“. To nije – „mi se ne želimo miješati u privatne stvari“. To nije – „ nikad se ne zna što se dešava iza zatvorenih vrata jednog braka“. I to nije – „ sigurno je nešto učinio/la kad ga dijete neće“.

Pravo ime za ovakvo psihičko zlostavljanje – zločin

Takvo psihičko zlostavljanje djece od strane roditelja zlostavljača je zločin. I jednak je zločinu seksualnog nasilja i fizičkog nasilja nad djecom. I jednak je zločinu seksualnog i fizičkog nasilja nad odraslom osobom. Psihičke posljedice ovog psihičkog zlostavljanja djece su čak i veće od seksualnog ili fizičkog nasilja. Zato što su nevidljive i ostaju nezamijećene. I za zlostavljanog roditelja isto. Jer mu nitko ne vjeruje. A svatko mu sudi.

Ovaj zločin kao takav mora biti službeno gonjen od strane pravosudnih i drugih organa Republike Hrvatske, zemlje u kojoj živim. Kao zločin prema djetetu. I kao zločin prema zlostavljanom roditelju.

Stoga ću na svom blogu i svim svojim daljnjim nastupima stvari zvati pravim imenom:

Zločin, roditelj zlostavljač, zlostavljana djeca, zlostavljani roditelj.

Jasmina Radulj

Childhood Psychological Abuse as Harmful as Sexual or Physical Abuse